1503 strane na rate

Desilo se i to. U rukama mi je moja prva knjiga “na rate”. Pogledom pratim gospodina sa velikim koferom kako izlazi iz firme u kojoj radim kao ispomoć, na određeno i na pola radnog vremena. Pregledam date mi uplatnice i ponovo računam koliko ona zapravo košta. Nisam još napunila 21. godinu, studiram i radim. Nemam vremena za izlaske pa taj novac preusmjeravam na jedinu logičnu mi i poznatu stvar: njeno Veličanstvo, Knjiga.

Brkati i vrlo susretljivi gospodin mi je pojedinačno objasnio vrijednost svake velike i teške knjige iz svog kofera. Atlasi, enciklopedije, kuhari… ništa me nije dojmilo do te jedne, bordo korica i zlatnih slova: Rječnik stranih riječi, Anić – Klaić, Domović. Nisam ni pitala za cijenu opčinjena iznenđenjem što imam mogućnost posjedovati takvo jedno djelo.

“Hoćete na rate? upita me gospodin prodavač.

“Naravno”. Potvrdim odlučno.

Na putu do kuće razmišljala sam o svojoj profesorici Bosanskog jezika i književnosti iz srednje škole. Sjećam se žene koja se toliko trudila da nam ukaže na ljepotu našeg jezika, ali i da nas upozna sa riječima koje smo vremenom preuzeli od drugih naroda, insistirajući da učimo njihova značenja i njihovu pravilnu upotrebu, redovno spominjujući njega: Klaića. Svaka analiza lektire, pripreme za pisanje eseja ili rasprave o određenom književnom periodu, zahtijevala je “rukovanje” Rječnikom stranih riječi Nikole Klaića koji je nosala sa sobom i kojeg smo doživljavali kao još jednog profesora na tom času.

Friško stečeno blago pokazujem svojoj mami, ženi koja je za svoj životni put odabrala novinarstvo koje joj je pružilo nevjerovatne priče, zanimljive ljude i putovanja. “Odlična investicija!” Odobrava moje “ulaganje” dok prevrće listove koji još mirišu na štampariju. “Ova će ti knjiga trebati cijeli život”. Sretna sam.

U našoj familiji česta su okupljanja u kojima za ručkom ili uz kafu krene ona zdrava rasprava “ko je u pravu”, najčešće između mame i njenog mlađeg brata, mog daidže, vječnih rivala u znanju. Ako se ne raspravlja o nekoj riječi iz ukrštenice, o činjenicima poput one koje je godine Ivo Andrić postao predsjednik “Saveza književnika Jugoslavije”, onda se pretura po olimpijskim ostvarenjima domaćih nekadašnjih sportista. U većini tih mečeva, ako ni jedan od protivnika nema materijalni dokaz koji će potkrijepiti njegovu tvrdnju, presudi mišljenje neutralnog člana, jednako velikog znalca, dajdžinice koju nikad nisam tako zvala, nego njenim imenom jer mi je tako jednostavno bliža.

Jednom prilikom, jedan od spomenutih rivala, upitao je ovog drugog za pomoć upravo u rješavanju jednog pojma križaljke. Dakle, sedam slova, “fr. Objed usred noći”, poznata slova: prvo “r”, četvrto “e”, šesto “o”. Izazov je jedinstven, jer ni jednom ni drugom ova riječ nije poznata na osnovu datih podataka. Nakon pola sata, jedan se dosjeti pojma “revejon” koje se savršeno uklapa u prazne kocke, dok drugi odbija upisati ostatak slova braneći se objašenjem da ta riječ znači jaki potez kistom slikara, koji daje više svjetlosti umjetničkom djelu.

Prateći “meč” od početka, odlučim iskoristiti svoju “investiciju” i pravedno presuditi. Donosim 1503 strane tuđica, posuđenica, izraza, kratica i fraza i presuđujem nerješeno. Oboje su u pravu prema Domoviću, Klaiću i Aniću, a oni ipak znaju tu materiju bolje od bilo koga drugog.

Svoj Rječnik sam uredno otplatila i koristim ga već 12 godina kao dio svoje opšte kulture. Zahvalna sam profesorici, svojoj mami i svim tim pametnim raspravama koje su mi pokazale da je kupovina djela poput ovakvog Rječnika, uvijek dobra investicija.

Erna Šošević

Sanjar, ali i realista. Uživa u neočekivanim prevratima života, dobroj knjizi i društvu. Ljubav prema pisanju i književnosti na jedan period je zamijenila pravom, da bi se uz mali poticaj vratila na te zaboravljene staze sa novim shvatanjem sebe i okoline. Dvoje djece, supruga i porodični život smatra drugom karijerom. Članke objavljuje i na gugu.ba.

  • Facebook