Sve čari festivala pod zvijezdama

Postoji nešto magično u festivalu na otvorenom prostoru, kakav je i Festival Mediteranskog Filma Split. Možda zbog gledanja filma uz šum mora ili noćnog neba ispunjenog zvijezdama, ali pripovijedanje dobiva novu razinu koju organizatori znaju iskoristiti stvarajući opuštenu i nadasve ugodnu atmosferu.

8. FMFS je ove godine zauzimao termin od 5. do 13.6. uz većinom savršeno vrijeme za naraciju “slike u pokretu” na otvorenome. Osim jednog dana kada nas je ne toliko savršeno grmljavinsko nevrijeme potjeralo u zatvoreni prostor. A ostalo je svega 20-ak minuta filma, zar kiša nije mogla pričekati? Sijevanje i gromove smo hrabro podnosili. No, o tome više u nastavku.

Ne želim da ovo bude klasični izvještaj s jednog događaja. Uz informacije o programu, naravno, želim vam pokazati zašto biste se trebali potruditi da idete na sljedeći FMFS ako ste filmski fan. I ako vam samo morsko okruženje nije dovoljno.

Ostali smo uskraćeni za dolazak stranih gostiju, kako nam je rečeno Grad Split je srezao sredstva usprkos uspjehu prošlogodišnjeg festivala, no zapravo se nije niti osjetilo u manjku dojmova… stajalo bi kao bonus za publiku. A to što vlasti Splita ne znaju prepoznati odlični kulturni događaj kada ih bode u oči, priča je za neki drugi put.

Slično kao i prošle godine, filmovi su prikazivani na tri lokacije – Kinoteka Zlatna vrata, vrt Galerije umjetnina, a glavni dio programa je bio u Ljetnom kinu Bačvice s većinom publike i gdje su oborili vlastiti rekord posjećenosti. Festival je otvorio film Zakleta djevica (Vergine giurata) u koprodukciji Italije, Švicarske, Njemačke i Albanije. Približio nam je dotad nepoznati običaj albanske kulture, i posebno jednu osobu koja se bori s davno donešenom odlukom i željom za drugačijim životom.

…priča o djevojci Hani koja žrtvuje svoju ženstvenost da bi pobjegla od sudbine supruge i sluškinje kakva se ženama nameće u Albaniji… odluči postati “zakleta djevica”, žena koja se u potpunosti ponaša, oblači, čak i bori kao muškarac i koja se do kraja života odriče ljubavi.

U prvobitnoj odluci joj vjerojatno nije odmogla niti činjenica da kada se djevojka udaje, u miraz ulazi i jedan metak s kojim je muž ima pravo ubiti ako mu ne bude po volji.

Subota je bila rezervirana za francuski film Nova prijateljica (Une nouvelle amie) redatelja Francoisa Ozona. Film je baziran na kratkoj priči britanske autorice Ruth Rendell. U glavnim su ulogama Romain Duris i Anaïs Demoustier, odlični u svojim izvedbama psihološkog trilera koji se bavi ljudskom seksualnošću – “neobična priča o ljubavi, gubitku i identitetu”.

Nova prijateljica

Film Ničije dete (Srbija/Hrvatska) je pomeo konkurenciju u simpatijama publike. Balkanski Mowgli je zasluženo dobio najviše priznanje festivala i kritičara, a također se i sa festivala u Veneciji vratio s tri osvojene nagrade.

U proljeće 1988. divlji dječak je pronađen među vukovima u bosanskim planinama. Nasumičnim odabirom odlučeno je da se dječaka nazove Haris i da ga se pošalje u sirotište u Beograd u kojem se za njega počne brinuti Ilke, zaposlenik doma.

Španjolski film Cvijeće (Loreak) je taj koji iz prve nije dobio punu pažnju gledatelja zbog grmljavinske oluje. Film kreće sa zanimljivom radnjom kada žena počne dobivati cvijeće od nepoznatog pošiljatelja, što počne utjecati na njezin cijeli život. Dan poslije nam je bugarsko-grčki Lekcija (Urok) prikazao privatni život učiteljice u potrazi za lopovom u svojem razredu.

Posuđeni identitet (Dancing Arabs, Izrael/Njemačka/Francuska) zasigurno je jedan od bisera festivalskog programa. Eyad, odrastao u arapskom gradu u Izraelu odlazi u prestižni židovski internat gdje je jedini Arapin ikada prihvaćen u tu školu. Ovo je priča o briljatnom mladiću, odrastanju i kulturnim razlikama koje duboko zadiru u način života. Snimljen je na temelju poluautobiografskog romana palestinskog književnika baziranog u Izraelu, Sayeda Kashua, koji je napisao i scenarij.

Posudeni identitet

Ljetno kino je bilo u potpunosti rasprodano za još jedan španjolski film Močvara (La isla minima), a čak su i pozicije oko glavnog gledališta bile pune. Što je privuklo toliku pažnju? Možda jer je film osvojio deset nagrada Goya, a možda što nenamjerno (vjerojatno) s radnjom i vremenskim okvir u prošlosti podsjeća na hvaljenu američku seriju True Detective.

Na krajnjem jugu Španjolske 1980. brutalno je ubijeno nekoliko tinejdžerki… dva detektiva iz odjela za ubojstva kojima je dodijeljen slučaj, Juan i Pablo moraju prevladati ogromne razlike u ideologijama koje ih dijele ako žele uhvatiti ubojicu koji već godinama terorizira zajednicu.

Predzadnji dan festivala na otvorenome zabavljao nas je omnibus kratkih priča Kratke lopte (Short Plays), povezane jednom temom – nogometom. “Bilo da se radi o običajima, pravilima, ulozi nogometa u kulturi, životu ili filmu, ovaj omnibus okupio je kreativce koji su ovaj sport slavili na različite načine; znanstvenom fantastikom, dramom, trilerom, romantikom…”. Ovaj kao i film na zatvaranju prikazani su izvan konkurencije. A to je bio norveški Van sebe (Mot naturen).

Ole Giæver, redatelj, scenarist i glavni glumac… kreće na neobičan i nepredvidljiv izlet. Martin je na rubu krize srednjih godina. Nakon dosadnog radnog dana ispunjenog sanjarenjima, Martin odluči spakirati ruksak i otići u prirodu… Bez cenzure, egzistencijalan i duhovit, ovo je film o tome što znači biti ljudsko biće i o svemu onome što nas muči ali i pokreće.

Pobjednike je po prvi put birala publika, a dugometražni je to s kvalitetnom prednosti bio Ničije dete. Naklonjenija sam ovom načinu biranja najboljih, jer je ipak odlukama na gledateljima što smatraju vrijednim pobjede. Iako je ovaj potez napravljen zbog manjka sredstava za inozemni žiri, moje je mišljenje da bi ga trebali zadržati. Na drugom mjestu je završio isto tako dobar Posuđeni identitet, a pratio ga je španjolski True Detective, ovaj, Močvara.

Nagrada u kategoriji Ješke (najbolji kratkometražni hrvatski film) pripala je gorkoslatkom filmu Ana trg koji prati uličnu prodavačicu koja svakog dana već 40 godina dolazi pred crkvu prodavati religijske kalendare i krunice. Francuski kratki film Guy Moquet slavio je u međunarodnoj konkurenciji, a već je osvojio i nagradu na festivalu u Cannesu.

FMFS

FMFS nije jedini filmski festival na otvorenome, naravno, ali još uvijek ima prednosti mladog festivala kakav je nekad, na primjer, bio Sarajevo Film Festival. S odrastanjem dolaze veće mogućnosti poput promocije, dolazak stranih filmaša i kada općenito sve prelazi na višu razinu. Nadam se da FMFS tada neće izgubiti svoj šarm koji je stvorio direktnim pristupom publici i pružanjem dodatnih sadržaja (čitaj: party na lokaciji po završetku projekcije).

S filmovima iz preko 30 zemalja na tri lokacije u gradu, nemoguće je pogledati sve željeno. FMFS ne prestaje sa svojim aktivnostima za ovu godinu, nego su već krenuli s projektom Kino Mediteran koji zaslužuje svaku pohvalu.

Film ima posebne čari u svojoj naraciji, gdje se riječi s papir pretvaraju u vizualnu umjetnost, bilo to po originalnom scenariju ili knjizi… ako ste fan sedme umjetnosti i želite odmor uz miris borova (i starogradsko okruženje Splita), stavite FMFS na svoj kalendar za sljedeću godinu. Podsjetit ćemo vas još nekoliko puta za svaki slučaj.

Ponovit ću svoje prošlogodišnje riječi – vidimo se sljedeće godine!

 

TEKST: DIJANA DRUŠKIĆ

  • Facebook