A gdje je tvoj Mars?

Noć na Marsu je poseban doživljaj. Ljepota zalaska sunca je nešto što se na Zemlji ne može doživjeti niti opisati. Moj apartman smješten na rubu kolonije Ares sa njegove jugozapadne strane pružao mi je taj doživljaj od prvog trenutka kad sam zakoračio u njega. Samo je zaštitno polje kupole odvajalo udoban tepih mog doma od pješčane crvene pustinje planeta. Golema ravnica u koju su utvrdili Ares i njegovih dvije tisuće naseljenika širila se puna tri kilometra sve do obronaka goropadnog Olympus Monsa. No, površina Marsa nije ni izbliza toliko oduzimala dah, koliko je to činilo kristalno čisto nebo iznad, pogotovo u danima kad je vjetar mirovao. Planet bez prave atmosfere nudio je prizor koji na Zemlji ne bih mogao dobiti da odem i na sam vrh plavetnog svijeta. Milijarde zvijezda svjetlucale su poput razigranih krijesnica na crnome platnu. Njihov biserni sjaj budio je opojnu čežnju koju sam osjećao još od dana kada sam stupio na njegovu površinu. Uostalom, meni su one bile profesija iako na jedan potpuno drugačiji način. Astronomima i astrofizičarima one su otkrivale porijeklo i sastav svemira, pjesnicima i piscima one su bile nepresušni izvor inspiracije, a meni su bile rukopis nepoznate sile koji je trebalo pročitati jer je imao jako važan utjecaj na nas ljude.

Počelo je još jako davno. Drevni narodi u nedostatku valjanih objašnjenja poslužili su se starim trikom, unošenjem straha u kosti malih ljudi samom pojavom nebeskih tijela. No, ljudska znatiželja je s vremenom rasla i pojava proroka koji bi budili nadu u neka bolja vremena postala je normalna pojava. Sa njom i težnja da se na raznorazne načine dozna budućnost. Time se otvorio put poplavi samozvanih vidovnjaka koji bi za ne baš male novce i bogatstva izrabljivali naivne budale. No, kad se predviđena budućnost ne bi ostvarila nastao bi stvaran problem. Rezultat je bio poguban jer su mnogi u naletu bijesa zbog neostvarenih iluzija popljuvali astrologiju, tarot, kristalne kugle i ostale oblika proricanja. Teži slučajevi su završavali ubojstvima samozvanih proroka. Možda su to i sami tražili, no mehanizam koji su pokrenuli teško je bilo zaustaviti.

Čovjek kojem srušiš nadu postaje opasan ne samo za sebe već i za svoju okolinu, a takvih je bio jako velik broj. Sada, na rubu nove ere naseljavanja crvenog planeta stvorile su se nove brige i problemi. Čovjek se odlijepio od Zemlje i krenuo u šetnju po zvjezdanoj cesti beskraja.

Za astrologiju je Zemlja bila središte. Nemojte misliti da pričam gluposti jer je Zemlja za čovjeka kao jedinku centar iako je kao planet tek dio sunčevog sustava. Danas čovjek više ne živi samo na Zemlji kao jedinom izvoru života, već i ovdje na Marsu i nema namjeru stati na tome. Uoči prvog putovanja na Mars zavladala je svojevrsna marsofobija uzrokovana neugodnim iskustvima ljudi koji su bili na Mjesecu. Većina astronauta se nakon dolaska sa našeg pratitelja počela ponašati vrlo neobično. Jedni su se počeli utapati u alkoholu, drugi su počeli propovijedati o paranormalnim pojavama i misterijima, a nemali broj ih je završio u ustanovama za mentalno i psihički oboljele osobe. I dok su laici već počeli ispredati priče kojima bi i pisac horora zavidio, znanstvenici su dali vrlo uvjerljivo objašnjenje. Naime, poznato je da Mjesec ima snažan utjecaj na plimu i oseku oceana i mora. Isto tako se zna da je ljudsko tijelo dobrim dijelom u tekućem stanju. Razumljivo je i sasvim prihvatljivo da bi nebesko tijelo veličine Mjeseca moglo imati snažne utjecaje na ljude koji su milijun puta manji od oceana. Simbolika Mjeseca je kod svih naroda bila slična i na njoj ne treba trošiti riječi. Od plodnosti, do promjena raspoloženja i ženstvenosti do načina reagiranja ljudi. Čak su i životinje osjetljive na promjene koje uzrokuje naš vjerni nebeski pratitelj. Dakle, utjecaj našeg prirodnog satelita nikad nije bio upitan, no zašto su ljudi bili uvjerenja da i druge planete unutar sunčeva sustava imaju određeni utjecaj na nas nije bilo posve jasno. Praznovjerje ili možda nešto više. Nešto što golom oku nije vidljivo ni lako objašnjivo. Iako zasnovana na postavkama pretjerano vezanim za mitološka objašnjenja djelovanja planeta sama astrologija ipak je na neki način pokušala pokazati njihov utjecaj nije samo psihološki trik.

Problem Mjeseca je bio riješen, ali mi smo išli na Mars, a taj planet je simbol snage, energije, žestine, sukoba, ratova, seksa i akcije. Prve reakcije na ovu ideju o ljudima na Marsu bile su i više nego burne. Poučeni iskustvom s Mjeseca ljudi su žestoko prosvjedovali bojeći se da bi mi koji idemo na crveni planet mogli sa njega doći preuzevši osobine novog Hitlera, Mansona ili Atile, a oni inteligentniji već bi ugovarali poslove sa mafijom. Praznovjerje je uzimalo maha pa su prosvjedi i demonstracije bili sve veći i brojniji, no misija nikad nije bila dovedena u pitanje. Prvi tjedan na Marsu je bio od ključne važnosti jer su se na Zemlji nestrpljivo iščekivale informacije sa Marsa koje su redom bile pozitivne. Naravno, morali smo prikriti deset smrtnih slučajeva ljudi koji su se počeli ponašati paranoično. Crveni ljepotan nije bio ni približno odbojan koliko se činilo, a napadi agresije kod pojedinaca bi se mogli objasniti psihotičnim ispadima uzrokovanima pretjeranom tjeskobom ili pak strahom od nepoznatog. Početna neizvjesnost je ubrzo prerasla u entuzijazam, dok su pravi izazovi počeli nailaziti poput plimnih valova.

Gotovo svi su se bavili mogućim posljedicama djelovanja Marsa na ljude. Astrolozi su osobitu pažnju posvećivali pojedincima koji su imali naglašen crveni planet u svojim natalnim kartama. I dok su oni razglabali o novim zločincima i kriminalcima koji bi proizašli iz boravka istih na Marsu, ja sam zbunjeno gledao tu hrpu navodno obrazovanih ljudi ne vjerujući očima i ušima da se ama baš nitko nije sjetio postaviti pitanje koje se već samo po sebi nametalo. Kako napraviti natalnu kartu osobe rođene na Marsu? Za razliku od Zemlje, u natalnoj karti malog Marsovca taj crveni prašinar će biti središnji planet. Njegov položaj bi time bio vječna opozicija spram Sunca. To objašnjava strah od rođenja potencijalnih ubojica i kriminalaca budući da je riječ o napetom aspektu. Ovakav stav bi još mogao proći, ali kakvu bi ulogu imala Zemlja? Koja je njena uloga u horoskopu Marsovca? Može li ona biti zamjena energiji i akciji koju predstavlja Mars? Naposljetku, zar se na Zemlji nisu vodili bjesomučni ratovi i svakodnevna ubojstva i raznorazni oblici zločina?

Ako je Mars svoju reputaciju zaslužio svojom crvenom bojom koja simbolizira energičnost i agresivnost, tada modri biser solarnog sustava ni u kom slučaju ne može preuzeti ulogu pokretača akcije. A što napraviti sa Mjesecom? On je stalno u Zemljinoj blizini i promatrajući sa Marsa posve je nebitan jer je kao jedno sa Zemljom. Uzmimo u obzir da je Mjesec prirodni satelit Zemlje, te da bi kao takav trebao djelovati samo na Zemljane. U tom slučaju bi Marsovi sateliti trebali igrati ključne uloge u natalnoj karti Marsovca. No, promotrimo dva Marsova vjerna pratitelja. Riječ je o dva komada plutajućih stijena koje smo mi ljudi velikodušno nazvali Phobos i Deimos. Prva stvar koja bi pala na pamet astrologu bio bi njihov naziv. Tako bi u natalnoj karti Marsovca pozicija ove dvojice ukazivala na područja života osobe u kojima će ispoljavati svoje najveće strahove (Phobos) i užase (Deimos). Naravno, malo tko bi se sjetio reći da je ipak riječ o komadu zalutale stijene koji se vrti, ni kriv, ni dužan oko Marsove osi sa natpisom Straško negdje na čelu. Zamislite, kako bi tek bilo “zabavno” izraditi natalnu kartu osobe rođene na Saturnu, a tamo stijena u orbiti u izobilju.
Ovo su samo neki od izazova koji čekaju da ih riješimo. Pa, ipak u svemu navedenom došao sam do trenutka kada sam zbiljski počeo sumnjati u vjerodostojnost same znanosti. Novi vidici i pogledi zahtijevaju ne samo objašnjenja, već i znatnu upotrebu mašte. Nije u pitanju nova teorija astrologije za Marsovce, ovdje se nailazi na njeno globalno poimanje i shvaćanje.

Danas Mars, sutra Jupiter, a u dogledno vrijeme ljudi će kročiti u nove pohode među zvijezde. Osnovat će se nove kolonije u novim zvjezdanim sustavima i svaki od njih će biti zaseban, nikad isti, ali uvijek na istim čvrstim temeljima. To nije razlog zbog kojeg bi jedna znanost nestala. To je temeljni izazov vječnih promjena i prilagođavanja koje čitav svemir oduvijek zahtjeva. One nisu razlog da se odričemo naših kreacija i djela naših ruku i umova. Dapače, one samo služe da nas dopunjuju u vječnoj potrazi za znanjem. Uvijek će biti novih svjetova i zvijezda koje će zahtijevati nova objašnjenja i nove postavke, a naša mašta će se pobrinuti da im uvijek udovoljimo.

Zar nije točno da je mašta konačna koliko i cijeli bogovjetni svemir.

Međutim, jedno pitanje me i dalje mučilo. Još nisam mogao točno odrediti kako na mene djeluje Mars , a kako Zemlja. Ekran na mom računalu nakratko zacrveni ispuštajući kratak i oštar zvučni signal. Čekao sam ga jako dugo i napokon mi želja bi uslišena. Izletio sam iz apartmana i jurnuo niz ulicu ne obazirući se na poglede zbunjenih prolaznika. Bolnica je bila nekih dvjesto metara od kuće i nije mi bio problem dotrčati do nje u svega par koraka. Projurio sam kroz prvi hodnik i proletio do najbliže dvorane koja je vrvjela novopečenim majkama. Nervozno sam pogledom tražio Mirnu, a ona je mahnula čim me ugledala. Bila je pri dnu lijevog reda kreveta. Ushićeno sam ušao u prostoriju i prišao njenom krevetu. Tog trenutka oči mi se ispuniše suzama sreće. Istog trenutka sam našao odgovor na svoje pitanje koje me toliko dugo mučilo. U tom malom krevetu vidio sam i svoju Zemlju i svoj Mars. Zauzvrat, oni su mi darovali najljepši i najiskreniji osmijeh u čitavoj galaksiji.

Split, Svibanj 1998.

Branimir Vukovac

Rođen sam 1975. godine u Splitu gdje i dan danas živim sa suprugom i sinom. Pisanje mi je neka vrsta hobija i ispušni ventil za stresne situacije. Hobi koji traje nekih 25 godina. Uglavnom pišem kad se poslože tri bitna faktora. Prvi je sama ideja o čemu da pišem. Drugi je glazbena podloga, odnosno najmanje dvije skladbe koje mi savršeno pašu za temu o kojoj pišem (često i naslov priče bude direktno vezan za određenu skladbu). Treći faktor je pomalo čudan, ali i najbitniji od svih. Potreban mi je neki nasumični događaj koji nema nikakve veze sa samom teme priče, ali koji posluži kao svojevrsni okidač da počnem pisati. Jednom kad se ispune sva tri preduvjeta priča je neminovna. Rijetko šaljem priče za natječaje jer ne volim pisati po zadanim temama (a i za svoje priče mislim da nisu baš bog zna što), no koji put se poklope tematika i ideja koju imam za priču i jedna takva priča je i objavljena 2017. u zbirci Refesticona.

  • Facebook