Anatomija kriminalističkog romana i kako ga napisati

Pisanje i čitanje povezane su radnje, jer kao što je i Stephen King izjavio, “ako nemate vremena za čitanje, nemate vremena niti alata za pisanje”. Ukratko, ako želite napisati dobru priču, čitanje drugih je obavezno. Ili riječima C.S. Lewisa, “produkt sam bezbroj knjiga” što zapravo govori samo za sebe. Naravno, većina je zadovoljna s uživanjem u pisanoj riječi u ulozi čitatelja, ali u toj masi postoji mali postotak nas (ne)sretnika koji imamo želju i potrebu za stvaranjem svojih priča.

Kada se radi o žanrovima, svi imamo teme kojima naginjemo, koliko god naše police bile raznovrsne. Osobno, obožavam povijesne romane, ali isto tako znanstvenu fantastiku, fantasy i poneki chick lit. Znači li to da se pronalazim u svim tim žanrovima i kada poželim pisati? Ne baš.

Svaki žanr ima posebnosti kojima smo skloni u većoj ili manjoj mjeri, ali ono što volimo čitati ne mora biti jednako onome što nas vuče na pisanje. Tijekom sljedećih objava pokušat ću vam pojasniti neke od karakteristika pojedinih žanrova, s nadom da ćete se pronaći barem u jednom i da će vam pomoći pri vašoj sljedećoj priči.

Jedna stvar je zajednička svim djelima – prva rečenica, paragraf, stranica ili poglavlje su od velike važnosti kako biste uhvatili pažnju čitatelja. U najboljem slučaju, poglavlje je najduže što ćete dobiti vremena na papiru da čitatelj odluči nastaviti dalje. No, krenimo s prvim primjerom…

KRIMINALISTIČKI ROMAN

Popularno nazivani krimićima, njihove priče su fokusirane na kriminalističke poduhvate, najviše kombinirano s misterijom zločina. Edgar Allan Poe često se spominje kao otac ovog žanra sa svojom kratkom pričom Umorstva u ulici Morgue (1841.). Bliže nama, prvi hrvatski kriminalistički roman napisala je Marija Jurić Zagorka, a to je Kneginja iz Petrinjske ulice (1910.).

U žanru koji broji dosta podžanrova (detektivski, psihološki triler, špijunski, proceduralni, pravni triler, itd.), baš ovdje susrećemo detektive poput najpoznatijeg Sherlocka Holmesa Arthura Conana Doylea ili na drugom mjestu po slavi Herculea Poirota Agathe Christie. Također, razne mafije igraju vrlo značajnu ulogu u ovom žanru, iako je to najčešće ona talijanskog podrijetla. Ako se prepoznajete i uživate u ovakvim pričama, pisanje ubitačne priče ima svoja pravila.

  • RADNJA I STRUKTURA

Za pravu krimi misteriju, potrebno je odrediti složenu i detaljnu radnju te po mogućnosti uvesti originalni obrat koji bi vas istaknuo u ovom popularnom žanru. Jednostavno ubojstvo više nije dovoljno. Jedna od najpoznatijih spisateljica krimića, Patricia Cornwell, možda je to najbolje postavila… televizija je promijenila način pisanja, jer gledajući sve te krimi serije pisci više ne moraju opisivati kako izgleda stol za obdukciju, čitatelji to znaju i postaje suvišno. Morate podići svoju igru na višu razinu i stvoriti slojevitu radnju koja će zainteresirati novu generaciju publike. Tako je isto važan detaljan i uvjerljiv dijalog koji će likovima dati trodimenzionalnost.

Postoji više načina na koje možete započeti kriminalistički roman. Početni odlomci mogu biti akcijsko otvaranje, krenite sa situacijom gdje je junak u fizičkoj ili psihičkoj opasnosti,

flashback, trenutak napete drame iz kasnije radnje, a onda se vratite na događaje koji su prethodili tome,

svakodnevni junak, vaš protagonist se bavi svakodnevnim stvarima dok ga neki događaj ne izbaci iz rutine i ubaci u vrtlog zbivanja,

vanjska akcija, događaj koji može biti pljačka ili ubojstvo ili bilo koji događaj koji ne uključuje vašeg junaka.

Stvarajte napetu radnju u kojoj sa svakim događajem napredujete prema vrhuncu bez da čitatelj pogodi u kojem ga smjeru vodite. Ubitačni krajevi su važni koliko i ubitačni početci. Razmišljajte o završetku kao o minijaturnoj strukturi u tri čina, s obratima, preprekama i novim planovima.

  • LIKOVI

Prvenstveno, stvorite više likova koji bi mogli biti odgovorni za izmišljeni zločin. Drugo, ne pišite simpatične likove, pišite interesantne likove. Likove koji prave pogreške, reagiraju prebrzo, ne razmišljaju dovoljno, sa manama – sve samo da nije dosadno. Učinite i negativca čovjekom, a ne čistim zlom. Rijetko je što crno-bijelo.

Glavni junak često ima problema s autoritetom, čak i kad je on dio tog svijeta. Najbolje napisani junaci imaju svoje mane s čime se svatko može poistovjetiti te ih čini humanijima i bližima našoj stvarnosti. Tu u igru ulazi empatija što ih također čini simpatičnijima, jer u određenim trenucima suosjećamo s njima, povezujemo se. Sjetite se samo Dextera. Neki od načina na koji možete stvoriti empatiju jesu da junaku date smisao za humor, napravite ga žrtvom, bacite ga u dilemu, pokažete njegovu istančanu vještinu ili njegovu nesebičnost.

Uzmite u obzir različita stajališta svih pogođenih kriminalističkim situacijama: kriminalac, žrtva, obitelji obje strane, svjedoci i oni koji istražuju zločin. Nagađajte o emocionalnom stanju i putovanju likova od početka do krajnjeg rješenja.

  • TEMA I MOTIV

Morate imati zločin! Ovo je vjerojatno trebala biti prva stavka. Krimić bez zločina nije kriminalistički roman, a sa popularnošću raste i tolerancija čitatelja na “kvalitetu” zločina. Gotovo uvijek se ubacuju lažni tragovi, na engleskom poznato kao red herring, da bi obmanuli čitatelja, ali i likove – kako biste što dulje nagađali tko je kriv i kako se zločin dogodio.

Ne zaboravite na istraživanje! Ako želite napisati dobru kriminalističku priču, morate znati prave detalje, fraze, policijsku proceduru, forenziku i sve što ide uz to. Učinite glavne likove uvjerljivima sa kompliciranim razumijevanjem njihovih motiva, želja i strahova. Čast je jedna od glavnih karakteristika junaka koja vodi prema rješavanju zločina, a koja često dolazi u pitanje tijekom radnje.

Pouka priče trebala bi biti kako se zločin ne isplati i da nećete proći nekažnjeno, što je lijepa promjena spram stvarnog svijeta, u mnogim slučajevima.

Na kraju, sačuvajte svoju individualnost u pisanju, nemojte ići prema trendovima. U redu je pratiti i čitati različite pisce, no pazite kako ne biste u potpunosti pisali po njihovoj formuli, samo zato što mislite da je to recept za uspjeh. Iskrenost i strast pokazat će se u vašem pisanju, a to je iznimna vrlina privlačna i publici i izdavačima.

Dijana Druškić

Jedan od onih "socially awkward" pisaca generacije Y koji voli koristiti fraze na engleskom i pronalazi radost u pisanoj riječi. Odrasla na britanskim serijama, sarkazam nosi kao drugu kožu. Misli kako ponekad mane mogu postati prednosti - nejasno je pod koju kategoriju spada magisterij Komunikologije.

  • Facebook
%d blogeri kao ovaj: