Bilo jednom davno… kako pisati povijesni roman

Pisanje povijesne fikcije je priličan poduhvat i jedan od žanrova koje najviše cijenim, jer za dobar povijesni roman treba iznimno puno istraživanja, iako je riječ o fikciji. Za razliku od kriminalističkog ili fantasy romana, mnogi se pitaju može li se napisati dobra priča u restriktivnom okruženju jednog vremenskog perioda. Drugim riječima, koliko se precizno držati povijesti, a istovremeno pronaći primamljivu priču.

Kako se postaje piscem povijesne fikcije? Radnja ovih romana većinom se događaja pedeset ili više godina u prošlosti. Možda sve počinje s vašom strašću prema određenim ličnostima iz davnina, a možda čak i nekim glasinama ili pričama koje nikada nisu bile istinski potvrđene, ili fasciniranošću određenim vremenskim periodom. No, kao i kod povijesnih filmova, pisci povijesnih romana uzimaju si dašak “pjesničke” slobode kako bi priča bila što interesantnija čitateljima. Često i sami povjesničari postaju pisci.

Sarah Bower je to opisala u pogovoru svoje knjige Grijesi obitelji Borgia (Sins of the House of Borgia) riječima:

Ovo je fikcija, prepletanje zamišljenih ljudi i zamišljenih života stvarnih povijesnih osoba.

Dalje navodi kako je zaista postojala žena po imenu La Violante, glavni lik u romanu, i bila je među ženama koje su pratile Lucreziju Borgiju. Nastavlja s dodatnim informacijama o stvarnim ličnostima i neodgovorenim pitanjima iz njihovih života – česta inspiracija piscima da popune praznine svojim teorijama. To je upravo što razlikuje povijesnu fikciju od biografija poznatih osoba. Kada popunjavate tu prazninu, oslonite se na “zašto”, pošto već imate druge informacije poput kada i kako.

Neki od najpoznatijih pisaca u ovom žanru su Philippa Gregory, sa svojim serijalom o Tudorima, Ken Follett i Stupovi zemlje (The Pillars of the Earth), Arthur GoldenMemoari jedne gejše (Memoirs of a Geisha), Zameo ih vjetar (Gone with the Wind) Margaret Mitchell, Kradljivica knjiga (The Book Thief) Markusa Zusaka, Elizabeth Kostova sa svojim prvijencem Povjesničarka (The Historian), itd.

  • ISTRAŽIVANJE, ISTRAŽIVANJE I ISTRAŽIVANJE

Najvažniji dio pisanja povijesne fikcije! Ako ste se odlučili na pisanje, onda definitivno volite istraživati. Ali samo zato što je zabavno, nemojte činiti to površno i izostavljati detalje. Romantika je u redu, no povijesni romani i trivije o tadašnjem životu mogu biti najinteresantniji dijelovi čitatelju.

Budite na “ti” s vremenskim razdobljem. Pokušajte razumjeti veću sliku perioda dok ispitujete aspekte svakodnevnog života. To će vam pomoći da stvorite [pullquote-left] Autentičnost ovisi o vašem znanju i korištenju povijesnih detalja. [/pullquote-left] autentičnu pozadinu romana. Neka se i vaši likovi bave povijesnim detaljima. Umjesto da nabacate hrpu činjenica čitatelju, neka likovi dođu u doticaj s tim detaljima sa svojim osjetilima… od loše higijene i nedostatka kanalizacije, škiljenja pri svjetlu svijeća do tadašnjih priznatih metoda liječenja pijavicama. Autentičnost ovisi o vašem znanju i korištenju povijesnih detalja. Čitatelju predstavljate gotovo nepoznati svijet i morate mu slikovito predočiti pozadinu.

S velikim moćima dolazi i velika odgovornost, zar ne? Koristite Internet pažljivo, kako biste nadahnuli i informirali. Za opisivanje palača i znamenitosti, ne morate pogađati ili putovati (iako je to lijepša varijanta) do odredišta radnje. Gotovo sve svjetske znamenitosti možete iscrpno istražiti online, vanjštinu i unutrašnjost. No, lako se i izgubiti u nepotrebnom surfanju i previše nevažnih informacija. Činjenice koje su vam uistinu važne za radnju, najbolje bi bilo provjeriti s više izvora, jer je Internet prepun poluistina, glasina i laži.

Biografije i autobiografije spadaju pod primarne izvore informacija, što više to bolje. Ako se i mišljenja razlikuju, barem će se neke činjenice podudarati i time dobivate bolji uvid u život stvarne osobe.

  • STIL

Stil je prva stavka zašto se povijesna fikcija ne može prenijeti u potpunosti tog vremena. Kada biste koristili fraze i rječnik, na primjer, iz 17. stoljeća vaša bi se publika drastično smanjila. Vjerojatno na same povjesničare i eksperte za taj vremenski period. Naravno da ne trebate niti skroz odstupati od stila pisanja i govorenja toga doba, ali svakako trebate približiti tadašnje vrijeme današnjoj publici.

Težite točnosti, ali kada je to potrebno, slobodno izvucite svoj zaključak ili prepostavite kako bi se [pullquote-right] Nemojte izmišljati povijest. [/pullquote-right] što dogodilo, dok detalje uvijek možete objasniti u bilješkama na kraju knjige. Uglavnom, nemojte izmišljati povijest. Možete dodati ljude ili događaje koji su se mogli dogoditi sve dok se uklapaju u već poznate događaje.

Pravilo prvih paragrafa vrijedi kao i za svaki žanr, morate brzo navući čitatelja jer pažnja i strpljenje za čitanjem postaju sve kraći.

  • LIKOVI

Da, kada biste se stopostotno držali vremena radnje, vaši likovi bi mogli biti pomalo dosadni, što smo otkrili do sada da je jedan od najvećih grijeha u pisanju. Likove možete “začiniti” drugačijom radnjom. Iako sa fantastičnim elementima, Tuđinka Diane Gabaldon čini upravo to. Njezin istoimeni serijal knjiga (sada ih je već osam, a prema prvoj knjizi krenula je i TV serija), stavlja junakinju, Engleskinju, iz sredine 20. stoljeća čak u 18. stoljeće, Škotska. Priličan prijelaz, zar ne? Barem prvu knjigu čiji se prijevod može pronaći i kod nas preporučila bih ljubiteljima povijesnih romana. Knjizi ne nedostaje radnje, a također se dohvaća i nekih kontroverznih tema, čak i prema današnjih standardima.

Kroz ovaj gornji primjer dolazimo i do toga kako treba pustiti likove da propitkuju i istražuju svoje [pullquote-left] Likovi su pojedinci koji su više od povijesnog trenutka u kojem su živjeli. [/pullquote-left] mjesto u društvu. To će vam pomoći otkriti veći politički, društveni i kulturni kontekst vremena. S druge strane, ne zaboravite da su vaši likovi pojedinci koji su više od povijesnog trenutka u kojem su živjeli. Svatko ima svoju osobnu priču, vrline, mane, itd. Detalji su važni, ali nemojte ni pretjerati… fokusirajte se na ono što će čitatelju biti zanimljivo. Ako su vaši likovi bazirani na stvarnim ljudima, budite razumno odgovorni prema originalima.

  • JOŠ NEKOLIKO SAVJETA…

Koliko god provjeravali činjenice, pronaći će se čitatelj koji će pronaći neku grešku u kontinuitetu ili običaju, i to je u redu. Gotovo je nemoguće napisati savršenu povijesnu fikciju, prihvaćenu i od strane povjesničara i šire publike. Pogotovo jer niste bili dio tog razdoblja. Potpuna povijesna istina je nepoznata.

Ako zaista želite produbiti svoje istraživanje, potražite stručnjaka za taj vremenski period – makar i za neke specifične procedure ili detalje iz svakodnevnog života. Na primjer, kako je parfem nastao zapravo da bi se prikrio neugodan tjelesni miris. Slično tome, saznate i da su u Engleskoj muškarci nosili vrećice suhog cvijeća zataknutog za pojas iz istog razloga. Ne uvijek najugodnije zanimljivosti, no ipak ponešto realnija slika tog vremena.

Pripremite se za dugotrajni proces, jer većina povijesnih romana zahtjeva i nekoliko godina prije nego završite svoje djelo – rezultat količine istraživanja koje je potrebno. Kao izniman primjer, već spomenuti romani Diane Gabaldon prosječno imaju 1000 stranica i potrebne su dvije godine da ih završi.

Čitajte romane objavljene u tom periodu (ako je to moguće) kako biste dobili osjećaj za jezik, stav i opisivanje. Ako ste zaljubljenik u pisanje i povijesne romane, ne dajte se obeshrabriti svim ograničenjima i smjernicama nego se jednostavno prepustite pisanju. Učenje o prošlim vremenima i kulturama može biti vrlo uzbudljivo.

Dijana Druškić

Jedan od onih "socially awkward" pisaca generacije Y koji voli koristiti fraze na engleskom i pronalazi radost u pisanoj riječi. Odrasla na britanskim serijama, sarkazam nosi kao drugu kožu. Misli kako ponekad mane mogu postati prednosti - nejasno je pod koju kategoriju spada magisterij Komunikologije.

  • Facebook