Čovjek zaboravlja stvarnost i pamti riječi

Pisanje je teško, pitajte bilo koga tko se okušao u tome. Tanka je linija između ljubavi i mržnje. Ponekad riječi same dolaze i zvuče tako dobro da se pitate jeste li ih vi napisali, a ponekad se čine najtvrdoglavijom mazgom koju ne može pokrenuti nikakva mrkva ili kockica šećera. Potrebna su kliješta da bi izvukli koju riječ, a i onda zvuče nasumice nabacanima. Spremite se na još jedno razmišljanje na temu pisanja, s naglaskom na sjećanje, odobravanje i inspiraciju…

Potrebno je mnogo hrabrosti pokazati svoje snove drugima. – Erma Bombeck

Još je teže stavljati riječi na papir ako mislite da ne dopiru do čitatelja. Svi volimo vidjeti rezultate svog truda, zar ne? Monetarna strana cijele priče je minimalna, ako uopće i postoji. Malo tko se okrenuo pisanju s tom nakanom, i uspio u tome. Ne radi se ni o priznatom objavljivanju radova, govorim o riječima i komentarima koji nam mogu dati vjetar u leđa bez trčanja za odobravanjem drugih. Zapravo, samo njihovo prisustvo i tiho odobravanje imaju sličan utjecaj.

U svakom djelu spisatelja pronaći ćete dio te osobe, a otkriti sebe je prilično teško. Navedeni citat američke humoristkinje Erme Bombeck lijepo je to sažeo, kao i sljedeći:

Svaka tajna spisateljske duše, svako iskustvo njegovog života, svaka kvaliteta njegovog uma, velikim je dijelom zapisana u njegovim djelima. – Virginia Woolf

Sjećanja su važan dio tih djela. Kao i inspiracija.

Treba li inspiraciju čekati ili krenuti u lov za njom? Želite li biti njezin plijen ili postati predatorom u nadi za odličnim odlomkom? Želim li tragati za njom u noćnim satima ili ujutro početi iznova čistog uma, nezagađenog razgovorom i internetskim besmislicama?

Koliko je pisaca, toliko je i načina rada. Ali svatko od njih koji su nešto postigli, pronašli su za sebe odgovarajući pristup pisanju. Pronašli su svoj ritam, kutak, vrijeme ili svijet (najbolje kombinaciju navedenog) što rezultira pravim riječima u dobitnom redoslijedu.

Iz osobne perspektive na sjećanja

Nekada sam pisala dnevnik. Nisam bila redovita u tome da bih mogla reći kako je bilo neizostavan dio djetinjstva. Uvijek sam strahovala da će netko pročitati i otkriti moje mračne tajne… ili u tom periodu, moju trenutnu simpatiju. Taj strah nije u potpunosti bio neopravdan, jer se u nekoliko navrata baš to i dogodilo. Ali, to je zaboravljeno, a neka moja iskustva, mišljenja i snovi nisu, upravo zbog dnevnika.

Posjedujem selektivno pamćenje koje većinu događaja ostavlja po strani, na što me prijatelji iznova moraju podsjećati. Kada je to bilo? To se stvarno dogodilo? i Ne sjećam se prilično su redovite fraze u razgovoru o minulim vremenima. Zato kada naletim na pokoji dnevnik tijekom velikih spremanja, moram odvojiti barem nekoliko minuta listajući stranice.

Kasnije u tinejdžerskim danima, “ako je negdje zapisano, netko može pročitati” je postalo svojevrsnom filozofijom. Nisu bile u pitanju nikakve lude pustolovine, ali su se ti dani činili iznimno privatnima. Drastična razlika spram vođenja bloga, zar ne?

Ponovo o pisanju…

Ovo je tema na koju se često vraćam, kako zapravo pisati… možda poslije svih tehnika i strategija zapravo ostajemo s nečim jednostavnim. Riječ po riječ i tako krenete s paragrafom. Nastavljajući dalje, dođete do kratke priče ili poglavlja. Rečenica po rečenica, tvorite više poglavlja i to postaje novela. Pomislite kako je kratak put od novele do romana i odlučite se na tih dodatnih 20 000+ riječi.

Na kraju ono što želite, što ja želim, jeste da barem jedna osoba pročita to, s trudom pisano, djelo i pronađe dio sebe u radnji ili likovima, da nakon zadnjih rečenica pomisle – uživao sam u ovoj priči! I tako postati dijelom tuđeg iskustva kao što svaka pročitana knjiga postaje dijelom našeg životnog iskustva.

Ali čovjek zaboravlja stvarnost i pamti riječi. – Roger Zelazny, Gospodar svjetlosti

Dijana Druškić

Jedan od onih "socially awkward" pisaca generacije Y koji voli koristiti fraze na engleskom i pronalazi radost u pisanoj riječi. Odrasla na britanskim serijama, sarkazam nosi kao drugu kožu. Misli kako ponekad mane mogu postati prednosti - nejasno je pod koju kategoriju spada magisterij Komunikologije.

  • Facebook