Emily Brontë, Orkanski visovi

Sa svojim prvim izborom iz osobne biblioteke možda spadam u ženski kalup fanova viktorijanske književnosti, poput Jane Austen i sestara Brontë, ali daleko je od toga da se sve autorice svrstaju u isti koš. Emily Brontë, izolirana i sramežljiva žena, napisala je jedan od najosebujnijih romana u književnosti – njezin lik i život jedinstveni su kao i u knjizi.

Orkanski visovi je mračna i tjeskobna priča o obitelji, osveti i ljubavi koja ne samo da je nesretna već i tragična, ali unatoč tome jedna je od najčitanijih i cijenjenijih knjiga ovog žanra. Već sa prvim rečenicama u kojima opisuje krajolik i podneblje, određuje ton knjige i daje nam na znanje da nesuđeni ljubavnici, Catherine i Heathcliff, nisu imali šanse za svoj sretan kraj.

Roman je podijeljen u dva dijela sa različitim središnjim temama – njihova ljubav u prvom svesku, a Heathcliffova osveta protiv čovjeka kojeg je Kathy izabrala u drugom svesku Visova. Parafraziram, u paklu nema furije poput prezrene žene? William Congreve bi se predomislio čitajući Heathcliffove rečenice začinjene ljubomorom i osvetom. Iako glavni dvojac najviše popunjava stranice prvog dijela, njihova ljubav postaje i zauvijek ostaje obostrana, zajedno sa svojim katastrofalnim rezultatima.

Bilo od čega da su naše duše sazdane, njegova i moja su jednake. – Kathy

foto: flickr.com/pyxopotamus
foto: flickr.com/pyxopotamus

Cijela priča započinje s gospodinom Lockwoodom i njegovim dolaskom u neobično složeno kućanstvo pod strogom rukom “gospodina” Heathcliffa. Lockwood svjedoči kasnijim događajima u naraciji priče koju mu interpretira domaćica iznajmljenog imanja, Ellen Dean (najčešće spominjana kao Nelly), glavni pripovjedač u romanu i služavka trima generacijama Earnshawa i Lintona. Osim Nellyne priče, Lockwood se upoznaje s Catherine Earnshaw kroz njezin dnevnik i vrlo upečatljivom scenom na prozoru u trećem poglavlju.

Na prozorskoj dasci na koju sam stavio svijeću bilo je nekoliko pljesnivih knjiga, nagomilanih u jednom kutu; daska je bila sva izrezana riječima urezanim u boju. Ali te riječi nisu bile ništa drugo do ime – napisano svakovrsnim slovima, velikim i malim – Catherine Earnshaw, koje je gdjegdje bilo promijenjeno u Catherine Heathcliff, a gdjegdje u Catherine Linton. – Lockwood

Pričajmo malo o Kathy… Kathy koja kao i većina ženskih junakinja ima svoju karakternu manu i to jednu koja na trenutke može biti vrlo iritantna, prvenstveno meni kao čitatelju. Osjećajući privlačnost visokog drušva, mlada Kathy postaje razmažena i arogantna misleći da zaslužuje sve na svijetu. S druge strane, ne želi se odreći svog voljenog Heathcliffa kojemu je od djetinjstva jedina svjetla točka u životu. Postoji izreka o sjedenju na dvije stolice, zar ne? Također je moguće da je ona usavršila tehniku samorazboljevanja kroz prkos i ljubomoru kako bi se drugi sažalili i kako bi, naravno, dobila ono što je htjela.

Heathcliff odmalena gaji tu tako nevinu ljubav koja s godinama prerasta u svojevrsnu opsesiju. U kombinaciji s njegovom osobnošću i sindromom “Pepeljuge” u odnosu na druge članove obitelji, Heathcliff nije imao dobru vilu i meko srce. Sretan kraj im nije bio zapisan u zvijezdama i njihovi trenuci sreće su bili kratki i gotovo nepostojeći. Odrastajući postajao je okrutnijim, isprva zbog ponašanja Hindleya, starijeg brata Catherine, koji ga je oduvijek tretirao kao najniži oblik života, a kasnije i prema samoj Kathy koja ga je odbacila da bi se udala za “na papiru” savršenog Edgara Lintona. Edgarov stil i ponašanje su u oštrom kontrastu sa Heathcliffom, kojem odmah postaje antipatičan.

Prekretnicu stvara Heathcliff kada odlučuje otići i postati gospodinom s vlastitim bogatstvom kako bi impresionirao Kathy, ali i sa svojim školovanjem i bogatstvom nije u mogućnosti pridobiti svoju ljubav nakon toliko vremena. Ubrzo nakon Kathyne smrti, nastavlja sa svojom osvetom prema Earnshawima i Lintonima, pa se tako u odrasloj dobi strane okreću i njihova djeca nasljeđuju grijehe svojih roditelja – posljedica mnogih zavada. Nakon kompliciranih odnosa, iz interesa više nego iz ljubavi, mlađa Catherine, Hareton i Linton, nastavljaju obiteljsku tradiciju, nesvjesni prijestupa koji su ih doveli do toga.

image: Wikipedia
image: Wikipedia

I dok simbolika, tema, struktura i jezik romana izazivaju istraživanje, većina njegove popularnosti počiva na nezaboravnim likovima koji to zaista i jesu. Osuđena ljubavna veza između žestoko strastvenih Catherine i Heathcliffa i dalje ostaje jedna od najvažnijih i nezaboravnih ljubavnih priča u književnosti.

Catherine Earnshaw, ne nađi mira dokle god ja živim! Rekla si da sam te ja ubio – pojavljuj mi se onda kao duh! Ubijeni se, vjerujem, pojavljuju kao duhovi svojim ubojicama. Znam da duhovi umrlih lutaju zemljom. Budi uvijek sa mnom – uzmi na sebe kakav god hoćeš oblik, muči me do ludila! Samo me nemoj ostaviti u ovom ponoru gdje te ne mogu naći! Oh! Bože! To je neizdrživo! Ne mogu živjeti bez svog života! Ne mogu živjeti bez svoje duše! – Heathcliff

Izdan sredinom 19. stoljeća pod pseudonimom Ellis Bell, Brontin jedini roman isprva je smatran kontroverznim, jer je njegov prikaz mentalne i fizičke okrutnosti bio neuobičajeno oštar i izazivao je stroge viktorijanske ideale, uključujući i religiozno licemjerstvo, moral, društvene slojeve i rodne nejednakosti.

Poput Jane Eyre Charlotte Brontë, Orkanski visovi temelje se dijelom na gotičkoj tradiciji kasnog osamnaestog stoljeća u kojoj se nalaze nadnaravni susreti, ruševine, noći bez mjesečine i groteskne slike želeći stvoriti misteriju i strah. Ali Visovi nadilazi taj žanr u svojim sofisticiranim promatranjima i umjetničkoj suptilnosti.

Emily je ta koja je uzimala veće kreativne rizike. Charlotte je kasnije za svoju sestru napisala: “jača od čovjeka, jednostavnija od djeteta, njezina priroda je stajala sama za sebe”.

Kada na kraju knjige Lockwood nailazi na mjesto gdje su Catherine i Heathcliff pokopani jedno pored drugoga, poezija Emily Brontë dolazi do izražaja.

Ostao sam neko vrijeme pored njih pod onim blagim nebom, promatrao noćne leptire koji su letjeli između vrijesova i zvončića, slušao tihi povjetarac koji je blago pirkao kroz travu, i čudio se kako je itko ikada mogao pomisliti da je posljednji san spavača pod tim mirnim komadićem zemlje nemiran.

image: mick-armitage
image: mick-armitage

Jedan od ranih kritičara knjige napisao je: “Orkanski visovi je čudna vrsta knjige, zbunjujući sve obične kritike, pa ipak, nemoguće je početi, a ne završiti; i podjednako nemoguće odložiti je poslije i ne reći ništa o njoj”. Stavljajući na stranu je li uistinu čudna vrsta knjige, slažem se s drugim dijelom izjave, jer Brontino pisanje bez okolišanja održava pažnju cijelim putem. Sve navedeno, dobro i loše, čini ovaj roman jednom od najdražih knjiga u mojoj biblioteci i zaslužuje svoje mjesto u kutku za favorite.

Sami roman dobio je nekoliko adaptacija na velikom platnu, a među djelima inspiriranim Orkanskim visovima su i radio/televizijske dramatizacije, mjuzikl, opera, igra i istoimena pjesma Kate Bush.

Imate li svoje mišljenje o odnosu ovakve razorne ljubavi poput Kathy i Heathcliffa? Koji su vaši favoriti u osobnoj biblioteci? Ostavite komentar ispod!

Dijana Druškić

Jedan od onih "socially awkward" pisaca generacije Y koji voli koristiti fraze na engleskom i pronalazi radost u pisanoj riječi. Odrasla na britanskim serijama, sarkazam nosi kao drugu kožu. Misli kako ponekad mane mogu postati prednosti - nejasno je pod koju kategoriju spada magisterij Komunikologije.

  • Facebook