7. Festival Mediteranskog Filma Split

U brojkama, sedmi po redu Festival mediteranskog filma Split održao se od 6. do 14.6. i imao je lijep broj od 81 filma iz čak 30 zemalja, od koja su dva bila nominirana za Oscara – palestinski Omar i egipatski Trg.

Festival koji je u svojem dosadašnjem djelovanju zasjenio i stariji Split Film Festival, ima sve potrebne elemente za dobar provod. Ljetno kino Bačvice odlična je lokacija, u prirodi i uz more što je za nas kontinentalce pun pogodak. Ovakvo kino na otvorenom ima svojih predivnih čari, čak i uz obližnje koncerte i ostala ometanja.

Osim toga, projekcije su se održavale i u Kinoteci Zlatna vrata te caffe baru Galerija. U Galeriji su projekcije kratkih filmova iz zemalja mediteranske regije bile besplatne, dok je tijekom dana bila organizirana “ćakula” s gostima festivala.

Dio FMFS-a je i program Ješke s hrvatskim kratkometražnim filmovima u konkurenciji. Kao što se može vidjeti i na drugim film festivalima, bili su prikazivani prije projekcije dugometražnih filmova tako da ih je i veći broj publike imao priliku vidjeti.

Tri filma koja su odskakala po kvaliteti priče i izvedenog, po mom subjektivnom mišljenju, su Priča o Mari iz Velog varoša i Poklon predsjednika Nixona istog redatelja, Igora Šeregija (otvaranje i zatvaranje festivala) te Autofokus Borisa Poljaka koji je i odnio nagradnu Udicu kao najbolji. Odmah tog prvog dana iz prvog kratkog filma, urezao se u pamćenje jedan citat:

Meni se pari da smo svi malo ispalili.

Prvi film je uz gorkoslatke emocije dobio simpatije publike, dok je Poklon predsjednika Nixona nasmijao sve sa svojim direktnim pristupom road komediji, nostalgiji i s ekipom punom poznatih imena. Rene Bitorajac s plavom perikom i zulufima? O, da.

Nagrađeni Autofokus, iako možda za redatelja najdosadnije snimanje ikada, nama otkriva ljudsku prirodu kada mislimo da nas nitko ne gleda. I sve se to događa na turističkoj lokaciji crkvice sv. Nikole kraj Nina. Kao jedan od zanimljivijih, treba spomenuti i Kutiju Nebojše Slijepčevića (Gangster te voli) koji je uspješno publiku držao u neizvjesnosti što se zapravo nalazi u spomenutoj kutiji. Na festivalu je za fanove prikazan i trominutni happy end njegovog najpoznatijeg filma.

Priča o Mari iz Velog varoša
Priča o Mari iz Velog varoša

Dugometražni dio festivala otvorio je izraelsko-grčki film U potrazi za mađioničarem (Magic Men) kojeg je predstavio glavni glumac Makram Khoury i producent filma Shemi Shoenfeld. Film propitkuje međuljudske odnose, od gotovo nepostojećeg odnosa između oca i sina, do starijeg muškarca s prostitutkom koja mu pomaže u traženju čovjeka koji mu je tijekom holokausta spasio život.

Jedini večernji dokumentarac bio je Trg (Al midan) koji se bavi rušenjem tridesetogodišnje diktature u Egiptu. Od sreće okupljenih na trgu Tahrir kada je prvi put režim srušen, do uspostave policijske države i novih demonstracija, dokumentarac prati događaje iz perspektive običnih ljudi željnih “boljeg sutra”. Film je osvojio i nagradu publike na festivalu Sundance. Na ovogodišnjem FMFS-u je dobio nagradu za najbolji dugometražni film, rame uz rame sa španjolskim filmom Ranjena (La Herida).

Laganu komediju Život je lakši zatvorenih očiju (Vivir es fácil con los ojos cerrados/Španjolska), inspiriranu tekstom pjesme Beatlesa i posebice Lennonom, popratio je redatelj David Trueba, nagrađen sa šest španjolskih filmskih nagrada Goya. Ah, kako smo svi navijali da glavni lik dođe do svog cilja i upozna svog idola, Johna Lennona.

Život je lakši zatvorenih očiju
Život je lakši zatvorenih očiju

Još jedan španjolski film, Velika španjolska obitelj (La gran familia española), gledatelji su odlično prihvatili sa svojim sitnim ekscentričnostima, a u atmosferi FMFS-a uživali su redatelj Daniel Sanchez Arevalo, te glumac i zvijezda u usponu Quim Gutierrez. Radnja filma se inače događa pararelno s finalom Svjetskog nogometnog prvenstva 2010. između Španjolske i Nizozemske.

Izvan konkurencije u programu dugometražnih filmova prikazani su Venera u krznu Romana Polanskog, Gloria (Čile/Španjolska) i Kongres s Robin Wright i Harveyjem Keitelom u glavnim ulogama.

Polanski je adaptirao Veneru u krznu (La Vénus à la fourrure) prema istoimenoj, veoma uspješnoj, predstavi. Drama koja se odvija između dvoje ljudi na jednoj lokaciji pokazuje kako se i s takvim minimalizmom može zarobiti pažnja publike, uz dobru režiju, glumce i popratnu muziku.

S druge strane, Kongres (The Congress) je kombinacija znanstvene-fantastike i animirane psihodelije, gdje Robin Wright glumi samu sebe u izgleda ponešto biografskom filmu. Tijekom filma stalno je podsjećaju kako je njezino vrijeme prošlo i kako je u životu donosila krive odluke, a filmofili će cijeniti spominjanje njezine uloge princeze Buttercup iz klasika Princeza nevjesta (The Princess Bride). Osim Robin Wright, tu su i Paul Giamatti te Jon Hamm.

Zatvaranje festivala donekle je poremetilo loše vrijeme, tako da je prikazivanje čileansko-španjolskog filma Gloria prebačeno na dvije lokacije u zatvorenom.

Kongres
Kongres

Nakon projekcija dugometražnih filmova svake večeri, otvoreno kino se pretvaralo u prostor za party s tematskim večerima gdje je bilo za svakoga ponešto, od Izgubljene Generacije 58000 Split do soundtrack partyja (ipak je filmski festival). Takvo druženje nije omeo ni dolazak policije u nekoliko navrata kako bi ugasili muziku. Party nije party dok nije prisilno ugašen, zar ne?

Predviđam svijetlu budućnost ovom festivalu, iako predviđanje tu zaista nije potrebno sudeći prema reakcijama publike, gostiju i generalne atmosfere. Primijeti se strast s kojom se ovakav događaj stvorio i koja ga održava, i ako tako nastave još ćemo dugo uživati u Festivalu mediteranskog filma Split.

Vidimo se sljedeće godine!

 

Dijana Druškić

Jedan od onih "socially awkward" pisaca generacije Y koji voli koristiti fraze na engleskom i pronalazi radost u pisanoj riječi. Odrasla na britanskim serijama, sarkazam nosi kao drugu kožu. Misli kako ponekad mane mogu postati prednosti - nejasno je pod koju kategoriju spada magisterij Komunikologije.

  • Facebook