Glazba i Murakami

murakami

Osim što kroz priče japanskog pisca Harukija Murakamija uranjate u neke druge dimenzije i susrećete se s novim svjetovima, otkrivate i glazbu koja je protkana kroz njegove radove.

Pisanje, trčanje i glazba njegova su strast, a posebno jazz izričaj u koji se zaljubio 1964. godine kada je za petnaesti rođendan dobio kartu za koncert Art Blakey and the Jazz Messengers koji ga je oduševio.


Piše: Ines Knežević, Freelance Cubicle / članak se u originalu pojavljuje na stranici artRitmija.


Nakon studija otvorio je mali jazz bar koji je u Tokiju vodio sa ženom Yoko jer nije mogao zamisliti da radi za neku kompaniju. Čak je razmišljao o zaposlenju na televizijskoj kući i otišao na nekoliko intervjua, ali mu se u konačnici posao kojeg je trebao raditi nije svidio.

“Jedino što sam mogao zamisliti da radim bio je jazz klub. Volim jazz i htio sam raditi nešto što je povezano s tim”, prenosi  Cool Japan Illustrated.

Obzirom na Murakamijevu veliku ljubav prema mačkama koje su također prisutne u njegovim knjigama, nije neobično što se bar zvao Peter Cat, a unutrašnjost obilovala njihovim motivima, kao i antiknim namještajem i stolovima različitih dimenzija i oblika.  Mnogi su predviđali da klub neće opstati, ali je ipak dobro poslovao. Preko tjedna je svirala glazba iz njegove kolekcije koju je tada činilo 3 000 ploča, a vikendima su nastupali mladi glazbenici. Ovaj strastveni sakupljač diskografskih ploča za The New York Times Magazin  2011. godine je rekao da misli  taj broj iznosi oko 10 000, ali da ga je strah izbrojati ih.

U Peter Cat-u Murakami je napisao svoja prva dva romanaHear The Wind Sing za koji je osvojio prestižnu nagraduGunzo za najbolji roman i Pinball, 1973. Jazz bar vodi do 1981. godine kada se u potpunosti odlučuje posvetiti pisanju.

I nakon što je jazz klub zatvoren već toliko godina i na njegovom mjestu se otvorio restoran, obožavatelji Murakamijeve književnosti odlaze posjetiti to mjesto projicirajući opise iz njegovih priča i zamišljajući kako je klub nekada izgledao premda i sam pisac kaže da opisi u knjigama nisu ni slčni onome kako je njegov bar izgledao. Pošto klub više ne postoji, kafić Rokujigen koji se nalazi na istoj tramvajskoj liniji kao i Peter Cat, postao je okupljanje Murakamijevih čitatelja.

Haruki Murakami oduvijek je mnogo čitao, ali sve do 29. godine nije mislio da će se baviti pisanjem.  Glazba je bila ono što ga je istinski zanimalo te je vježbao sviranje klavira iako je znao da se nikada neće profesionalno baviti glazbom. Ipak, ona je imala veliki utjecaj na njegov rad. Osim što mu knjige nose nazive po pjesmama Norwegian wood (The Beatles), Dance, Dance, Dance (Beach Boys), South Of The Border, West Of The Sun (Nat King Cole), After Dark(Five Spot After Dark – Curtis Fuller)… glazbenike i pjesme provlači kroz radove, a za New York Times je rekao kako se glazba odrazila i na njegovu tehniku pisanja.

Bilo u glazbi ili fikciji, osnova je ritam. Stil treba biti dobar, prirodan, stalan, inače ljudi neće čitati tvoj rad. Važnost ritmanaučio sam iz glazbe, i to prvenstveno iz jazz glazbe. Zatim dolazi melodija koja u književnosti znači prikladan poredak riječi koje se slažu s ritmom. Iduća je harmonija – unutrašnji duhovni zvukovi koji podupiru riječi. Nakon toga dolazi dio koji najviše volim: improvizacija. 

Praktički sve što znam o pisanju naučio sam iz glazbe…Čak i sada, gotovo 30 godina kasnije, o pisanju učim iz dobre glazbe. Na moj stil uvelike je utjecao Charlie Parker, kao i Miles Davis.

Od jazz velikana najdraži mu je Thelonious Monk, a od glazbenih žanrova, osim već spomenutog jazza, voli i klasičnu glazbu kao i pop/rock. Tako u njegovim knjigama možete pronaći Beethovena, Debussyja, ali i Beatlese, Bob Dylana, Ray Charlesa, Rolling Stonese, a posebno otkriće bila mi je pjesma She Brings The Rain njemačkog benda Can koja se pojavljuje u Norveškoj šumi.

Kada je 2009. izdan roman 1Q84, kroz cijelu radnju provlači se Sinfonietta Leoša Janačeka koja je u samo tjedan dana prodana u šest tisuća primjeraka, što je isti broj prodanih primjeraka ostvarenih u zadnjih 20 godina.

Iako se radnje romana u Murakamijevim djelima odvijaju u Japanu, likovi su okrenuti zapadnjačkoj glazbi i književnosti što mu zamjeraju neki kritičari. Premda je stekao svjetsku slavu i osvojio brojne prestižne nagrade te bio u utrci za Nobelovu nagradu, i sam kaže kako ga brojni kritičari i pisci ne prihvaćaju.

“Nemam ideju zašto je to tako. Pišem već 35 godina i od početka pa sve do sada situacija je gotovo ista. Ali mislim da igramo različite igre.” (The Guardian)

Broj pjesama u Murakamijevim knjigama doseže i više od stotinu, a na internetu postoje brojne playliste “njegovih” pjesama. U nastavku vam prenosim tri playliste (po žanrovima) pjesama s YouTube-a:

Haruki Murakami’s music world

 

Jazz playlist

 

  • Facebook