Žene koje volim: Helen Keller

Postoji jedan dio mene koji često ima potrebu zapadati u stanje iz kojega se svijet čini okrutnim i beznadnim mjestom u kojemu su sva nastojanja za promjenom smiješna i glupa, dio je to koji voli zakukati, odustati, zaplakati. Rado bih taj dio odrezala škarama i pustila da se osuši negdje daleko. Rado bih, ali nikad nisam. Zašto? Zato jer taj dio stvara opravdanja kojima tješim samu sebe i kojima se držim unutar svog sigurnog kruga – sigurna i nezadovoljna. Dio je to zbog kojeg mi bude jako neugodno kad se suočim sa životnim pričama poput one kojoj je posvećen ovaj post.

Nakon što ga pročitate, nadam se da ćete shvatiti koliko je smiješna ona ogromna količina „ja to ne mogu“ uzdaha s kojom se kroz život provlače potpuno zdravi i sposobni ljudi – vi, mi, ja.

Helen Keller američka je književnica i aktivistica čiji su životni stavovi i nastojanja znatno promijenili način na koji promatramo osobe s invaliditetom. Rođena je 1880. godine u imućnoj obitelji kao potpuno zdrava djevojčica. Međutim, s dvije godine obolijeva od bolesti koju je njezin liječnik nazvao brain fever (vjerojatno meningitis) i ostaje potpuno slijepa i gluha. Odrastajući, sve je više frustracija i bijesa nakupljala u sebi otežavajući posao onima koji su joj pokušavali pomoći pa su mnogi njezinim roditeljima, koji su svim silama pokušavali pronaći najbolje rješenje, savjetovali smještanje u ustanovu. Ipak, Helenina majka nije planirala odustati i nizom preporuka dolazi do Anne Sullivan, učiteljice koja će napraviti potpuni zaokret i zajedno s Helen dokazati da osobe s invaliditetom mogu živjeti bogatim i ispunjenim životom. O detaljima ovog fascinantnog i teškog puta neću ovom prilikom, umjesto toga predlažem vam da pogledate odličan film The Miracle Worker koji prati priču ove dvije iznimne dame.

The Miracle Worker

Bez obzira na svoje zdravstvene nedostatke, Helen se naučila sporazumijevati s okolinom svladavši čak i osnove govora toliko dobro da je mogla početi pohađati školu. Stekla je doktorat iz filozofije, služila se engleskim,njemačkim, francuskim, latinskim i grčkim jezikom, napisala poveći broj knjiga, u audijenciju su je pozivali predsjednici, premijeri i kraljevi mnogih zemalja, divili su joj se književnici, umjetnici i znanstvenici. Smatrala se i osjećala sretnom osobom. Zagovarala je političku i socijalnu pravdu, borila se kako za prava osoba s invaliditetom, tako i za prava žena. Tijekom 30-ih, 40-ih i 50-ih godina 20.st. puno je putovala svijetom donoseći milijunima ljudi nadu i hrabrost, uvjeravajući ih u ljepotu i smislenost života, odvraćajući ih od odustajanja.

Što je sigurnost? Sigurnost je mit. Izbjegavajući opasnost, nismo ništa sigurniji nego ako joj se hrabro izložimo. Život je ili hrabra avantura ili ništa.

Ja se pouzdajem, i što god se dogodilo, ne može poremetiti moga pouzdanja. Vjerujem u dobrotu sile koju svi mi častimo kao najvišu – u poredak, u sudbinu, u duh svemira, u prirodu i Boga. Prepoznajem tu silu u suncu, pod čijim uplivom sve raste i koje podržava život. Sprijateljila sam se s tom nerazjašnjivom silom i posve sam spremna da radosno i hrabro podnesem svaku sudbinu kojom bi me nebesa nadarila.

Helen

Nastojte i ne odustajte!


Članak je u originalu postavljen na blogu Naranča, autorica Ivana Glo.


 

 

  • Facebook