IQ1984 – Inteligencija, tko je čovjek budućnosti

Možda smo djelomičan odgovor dobili u kratkim pričama: Cvijeće za Algernona (napisana 1958 godine – autor Daniel Keyes) i Shvati (napisana 1991 godine – autor Ted Chiang). Obje govore o povećanju inteligencije na umjetan način. U starijoj, Cvijeće za Algernona, glavni lik je mentalno hendikepiran, praktički predmet sprdnje u svojoj okolini. Priključuje se eksperimentalnom projektu povećanja inteligencije kirurškim putem, uglavnom zbog savjeta njegove profesorice iz večernje škole koja u njemu vidi potencijal i preporučuje ga osobama koje vode cijeli postupak. Priča je koncipirana kao dnevnički zapis, te na taj način pratimo njegov razvoj i promjene u načinu razmišljanja. Ljudima koji rade na projektu je zanimljiv zbog visoke motivacije, a koja obično nedostaje ljudima s niskim kvocijentom inteligencije. Priča je također zanimljiva jer je njegov rječnik u početku ograničen (lik se nada da će ga uspjeti „popametniti“), a to se vremenom mijenja. Nedugo nakon operacije, on izlazi iz prethodnih okvira što se ne sviđa ljudima koji su ga „voljeli“ ograničenog. Samim tim, udaljava se iz te okoline, ali čak i iz znanstvene okoline ljudi koji su ga liječili. Toliko je napredovao da je i s njima komunikacija nemoguća pošto njegova pitanja shvaćaju kao uvredu na svoj račun – jer ih ne razumiju. Kroz priču se provlači i tema o tretmanu osoba s nižim kvocijentom inteligencije kao i ona o sukobu intelekta i emocija pošto se na neki način obje grane razvijaju velikom brzinom u glavnom liku. Njegov „prijatelj na zadatku“ je miš Algernon te zajedno s njim prolazi kroz sve faze eksperimentalnog znanstvenog postupka. Ovo je svakako jedna od najpoznatijih sf priča dvadesetog stoljeća koja je nekoliko godina kasnije dobila produženu verziju u vidu romana. Što se tiče autora, i kratku priču i roman su htjeli promijeniti urednici časopisa za znanstvenu fantastiku odnosno izdavačke kuće za knjigu. On na to nije htio pristati, već je kraj ostavio kako ga je originalno i napisao te je čak prvom izdavaču vratio predujam za knjigu ne htjevši dozvoliti uplitanje.

Druga priča je više znanstvena, u njoj se koristi eksperimentalna metoda liječenja ljudi s oštećenjima mozga hormonom K. Nuspojava liječenja je povećanje inteligencije, a glavni lik shvaća da mora skrivati informaciju o tome koliki je zapravo napredak inače bi ga vlada zatvorila i ograničila mu kretanje. Vremenom otkrije da postoji još jedan super inteligentan čovjek. Pošto imaju različite poglede na svijet i način na koji bi trebali koristiti sposobnosti koje su dobili, njihov sukob je neizbježan. Također možemo vidjeti proces razvoja lika, koji, nakon što dobije uvid u više sfere svijesti uvijek želi još jedan dio toga. No, to zapravo i predstavlja jednu od najvećih vrijednosti u čovjeku – da uvijek stremimo ka većim visinama. Pitanje je samo što smo sve spremni učiniti da ih dosegnemo. Osim toga, jesmo li nešto dužni civilizaciji koje smo dio? Vodi li eksponencijalno povećanje intelekta izolaciji kako često možemo čitati ili tu ipak ima mjesta za empatiju i vođenje ljudi koje smo donedavno smatrali jednakima ka boljoj budućnosti. Opisi sukoba među glavnim likovima su „off the charts“ jer se ne sukobljavaju fizički već mentalno/biološki. Moguće je da će nas evolucija jednom dovesti do neke slične razine iako na trenutke i iz ove perspektive njihove sposobnosti djeluju pomalo zastrašujuće. Mislim da je glavna poruka priče „Cvijeće za Algernona“ da pokušamo shvatiti ljude koji su drugačiji te da motiviramo jedni druge, dok bi za priču „Shvati“ rekao da je na neki način pogled u čovjeka budućnosti.

Poveznice za čitanje priča:
Cvijeće za Algernona
Shvati
Osim toga, na niže navedenom linku možete pročitati priču Ivana Barića “I bi svjetlo” koja također govori o povećanju inteligencije, a objavljena je u posljednjem broju časopisa za književnu fantastiku UBIQ.
I bi svjetlo

Ivan Barić

Ivan Barić rođen je 26.06.1983. godine u Splitu. Pisanje je njegova velika ljubav i za njega nema boljeg načina da upoznaš sebe, kao ni da tu istu jedinku predstaviš drugima. Smatra da je dosta toga već rečeno, ali svaki pisac sa sobom donosi svoj stil otkrivajući tako nove i neistražene dimenzije. Nada se da će s vremenom mnogobrojni čitatelji uživati u njegovim svjetovima i u njima pronaći inspiraciju. Priče obično smješta u povučenije kutke zemlje, poput pustinja. U njima nerijetko glas svijeta biva nadjačan glasom istaknutog pojedinca. Posebna se pažnja pridaje opisu unutarnjeg stanja lika i njegova odnosa sa okolinom. Voli čitati Simmonsa, Asimova, K.K. Rusch, Roberta Reeda. Priče su mu objavljivane u Sferakonskoj zbirci, Marsonicu, Ubiqu, zbirci Makrokozma 21 te Knez Vladimir festivala Refesticon u Crnoj Gori.

  • Facebook