Između straha i sreće

Pitao me jednom strah: “čega se bojiš?” Bez razmišljanja sam odgovorila pa tebe, on me opet upitao, a u čemu se ja nalazim. Nisam ni tu morala puno razmišljati, već sam samo odgovorila u svemu. Nije prestajao s pitanjima te me upitao, a što je za tebe sve. Tu sam zastala, samu sam sebe pitala kakvo je to pitanje, pa opće je poznato kako je strah svugdje oko nas. Ali strah je i dalje pitao, reci mi gdje se nalazim.

Samo da mu udovoljim počela sam nabrajati: u svakom jutru, nastanku dana, svakoj zamisli, izazovu, prijatelju, ljubavi, vjeri, molitvi, nadi, ponekad i sreći. Uz moje nabrajanje oglasila se sreća, stani, a gdje sam ovdje ja. To mi je bilo draže odgovarati i sa smješkom sam počela nabrajati: u svakom lijepom trenutku, smijehu, snu, molitvi, ljubavi, prijateljima, obitelji.

Nisam stigla sve nabrojati te se opet oglasio strah, ali sad ljutito, zašto sreći govoriš isto što i meni, mi ne možemo dijeliti, mene ima više – ja sam pobjednik. Uz njega je sreća samo stajala i rekla, ne brini, ja ću se truditi biti veća od straha i jača da se uz svaku suzu znaš nasmijati, da uz svaki gubitak ne izgubiš vjeru i nadu jer važno je vjerovati, uz svaku bol bit ću tu da se nasmiješ i sklopiš ruke i ne čezneš za molitvom već da moliš. Nekada se u redu bojati, strahovati, ali sve dok je smijeh i želja za srećom veća, svaki izazov, odluka i trenutak su lakši.

Barbara Maričić

Poznata sam po stavljanju šarenih naočala i uživanju u mašti. U pisanju nalazim spas i najdraža igra mi je igranje riječima. Uz bijeg sa pisanjem nalazim smisao u glazbi i to vise nekog hard core stila. Po zanimanju studentica sa hrpu snova.

  • Facebook