Kendare Blake: “Još uvijek se bojim stvari koje bi mogle biti stvarne.”

O autorici Kendare Blake i njezinoj knjizi Anna u haljini od krvi već sam pisala u prošlom članku ovdje na Narativi što je bio svojevrsni uvod u današnju poslasticu. Ako ste pročitali barem jednu njezinu priču ili vas je zaintrigirala radnjom, upravo sada možete dobiti bolji uvid u ono što ju je učinilo bestselling spisateljicom.

Njezin prva knjiga bila je Sleepwalk Society, roman o posljednjem potpuno slobodnom ljetu za troje najboljih prijatelja iz perspektive jedne od njih. Priča je koja se bavi promjenama i izborima dok se u pozadini osjeća utjecaj događaja nakon 11.9. u SAD-u. Svoje raznovrsno pisanje započela je s takvim suvremenim romanom, dok na red nije došao serijal Anna!

Možda smo navikli da ovakvi serijali budu barem trilogija, no Kendare Blake se odlučila da stane na dvije knjige. I onda se prebacila na temu koja joj je još uvijek draga – grčka mitologija. Tu je serijal Goddess War, zasad trilogija, koji kao premisu ima pad bogova s Olimpa na Zemlju i njihovo suočavanje sa svojom smrtnosti, ali sa začinjenim obratom gdje ono što ih je činilo bogovima – sada ih ubija.

Kendare Blake je također spisateljica koja nema problema u pisanju iz više perspektiva, jer ponekad piše iz muške, a ponekad iz ženske perspektive što nikada ne utječe na integritet romana. O ovome i kako će Anna postati dio filmske povijesti na velikom platnu pročitajte u nastavku!


Anna je serijal od dva romana. Jeste li ga tako i zamislili kada ste počeli pisati?

Nisam. Nisam htjela trčati pred rudo, vidite. Moglo je ispasti da Anna u haljini od krvi nikad ne bude prodana, da je nitko ne pročita osim mene i mojeg tadašnjeg dečka, danas supruga. Pa sam pomislila kako bi bilo sigurnije ako bih ispričala određenu priču s kojom bih mogla biti zadovoljna u jednoj knjizi. No, onda se prodala, a moj urednik ju je htio pretvoriti u niz avantura s Casom. Tako da smo napravili kompromis na dvije, i Girl of Nightmares je rođena.

U Anni, što je došlo prvo – lov na duhove ili romantika? Ili duhovi općenito?

Ubojstva su došla prva. Duhovi. Definitivno. Veza koju Cas i Anna usput stvaraju bila je velika utjeha za oboje, i sretna sam zbog njih, ali moj fokus je prije svega bio na rješavanju Casovih problema s očevom smrti.

Koliko se istraživali duhove prije pisanja Anna u haljini od krvi i Girl of Nightmares?

Pa, uvijek sam voljela priče o duhovima. I horor priče općenito. Strašna ubojstva, serijski ubojice, pratim takve stvari. Prije pisanja Anne, ipak sam ponešto istražila priče o duhovima u Thunder Bayu, tako da bi one ispričane bile vjerodostojne.

Mislite li da ćete se vratiti Casu kada odraste? Kako zamišljate Casa u njegovim, recimo, 20-ima ili 30-ima?

Pod pretpostavkom da nije mrtav? Valjda ne znam. I neću znati, osim ako se ne vrati i odluči mi reći. Cas je bio najmanje izgrađen od svih mojih likova. Vrlo velikim dijelom je bio vlastito biće, sa svojim vlastitim glasom, od samog početka. Osjećam kao da nisam ja donosila nikakve odluke. Stvari su se dogodile Casu, a ja sam ih zapisala.

Nadam se da je dobro. Imam osjećaj da će Thomas uvijek biti u blizini. Imam osjećaj da nije završio suočavanje s Redom, ili Jestine. Osjećam kao da će otići na koledž. Ne znam hoće li ga završiti.

Vežete li se jednako za sve svoje likove?

Ne. Ne jednako. Više sam vezana za Casa i Thomasa nego što sam, recimo, za Morfrana.

O kojim drugim mračnim stvarima želite pisati?

Nikad ne znam dok se ne pojave. Moj najnoviji projekt je o sestrama trojkama koje se moraju međusobno ubiti. One su kraljice, vidite, i njihovo društvo funkcionira poput košnice. Mislim da će moji radovi uvijek biti mračni, možda uvijek s uznemirujućim ili nasilnim elementom. Valjda sam takva.

Nikada se niste bojali mraka ili strašnih filmova?

Da! Kad sam bila dijete, bila sam potpuna kukavica. Nisam mogla pogledati Bubimira u cijelosti sve do svoje dvanaeste. Sada, još uvijek se bojim stvari koje bi mogle biti stvarne. No, horor filmova, ne toliko.

Uz treći dio serijala Goddess War, imate novu fantasy seriju na putu s imenom Three Dark Crowns. Koliko se razlikuje od Vaših prethodnih knjiga?

Razlikuje se… nijedna od njih zapravo nije slična drugoj. Three Dark Crowns se događa na udaljenom otoku, gdje je uvijek vladala kraljica i ta kraljica ima jedan od mnogih darova: naturistički, elementalni, telekinetički, trovatelj, itd. Anna je bila priča o duhovima. Girl of Nightmares je više bila priča o traganju. Između serijala, Girl of Nightmares i knjige Goddess War su one koje imaju najviše zajedničkog.

U svojem pisanju, pogotovo u serijalu Goddess War, pokazali ste zanimanje za grčku mitologiju. Imate li omiljeni mit, ili boga/božicu?

Volim grčku mitologiju. Posebno Ilijadu. Ali, ja je uopće ne smatram mitom. U mojoj glavi, sve se to doista dogodilo. Tisuću brodova, bogovi na bojištu, sve to. Odbijam vjerovati drugačije.

Različiti pisci imaju različite kreativne procese. Počinjete li s idejom o priči ili prvo napravite nacrt?

Svaki put je drugačije. Ne pravim nacrt svaki put. Anna i Girl of Nightmares su uglavnom napisane naslijepo, nijedna sa završetkom ili bilo kakvom radnjom smišljenom prije nego što sam stigla do toga. Antigoddess je pisana isto, ali je završila ponovno napisana. Three Dark Crowns je najviše rađena prema nacrtu što sam ikada radila.

Kada ste počeli pisati, što Vam je bio najveći izazov?

Pripremanje rada prema standardima za objavljivanje, a zatim, biti objavljena! Objaviti je zeznuto teško.

Pisanje iz muške perspektive ili ženske perspektive?

Ovisi o muškom i ženskom. Za Casa je bilo lagano. Za Athenu je bilo lagano. Cassandra je bila teška.

Anna u haljini od krvi je u procesu da postane film. Hoćete li biti uključeni u razvijanje?

Da i ne. Službeno, ne. Bit ću oduševljena i uzbuđena, i to je otprilike to. No, produkcijska kuća, Fickle Fish Films, doista je izvrsna i znaju što znači piti romanopisac, i bili su vrlo dobri prema meni u svakoj fazi procesa.

Jeste li zabrinuti koliko bi se moglo razlikovati od Vaše vizije? Mislite li da će možda ublažiti krv i nasilje u filmu?

Nisam uopće zabrinuta. Nadam se da će se razlikovati! Mislim da format filma može proširiti svijet, i mogli bi vidjeti sve stvari koje nismo mogli vidjeti kroz Casove oči. Što se tiče krvi i nasilja, mnogo je načina na koji se može napraviti cool krv i zastrašujuće stvari, i proći s rejtingom za svu dob, tako da nisam zabrinuta ni za to. Bit će jezivo, ne bojte se.

Vrlo ste svestrani u pisanju, od horora i fantasyja do suvremenog. Zanima li Vas još neki drugi žanr?

Hvala! Stvarno ne mislim o žanrovima koje želim probati. Samo moram pisati priču koja želi biti napisana. Nisu sve od njih priče koje će biti objavljene. Napisala sam neku vrstu Gospodar muha postapokaliptičnu priču o dječacima, ali to možda nikada neće ugledati svjetlo dana.

Koje su Vam bile omiljene priče u djetinjstvu i kako ste došli do horora i fantasy žanra?

Ako pod djetinjstvom mislite kada sam bila dijete ispod deset godina, onda mi je serijal Crni pastuh bio omiljeni. Također knjige o jednorozima. I još uvijek volim slikovnice. Prvi roman za odrasle koji sam pročitala bio je, mislim, Gerald’s Game Stephena Kinga. Nakon toga dogodio se brzi prijelaz kroz Kinga na Anne Rice, a zatim Bret Easton Ellis i Američki psiho.

Zadnja strašna priča ili knjiga koja Vam se svidjela? I ne strašna?

Svidio mi se najnoviji Joe Hill, NOS4A2. Jeste li shvatili? Nosferatu! Što se tiče ne zastrašujućeg… sviđa mi se Vampires in the Lemon Grove Karen Russell.

Neki savjet za mlade pisce na Narativi i dalje?

Čitajte. Puno. Stalno razvijajte svoj zanat. Ako se sami ne gurate sve dalje, onda u čemu je smisao?

Hvala Vam na Vašem vremenu!

Hvala što ste me pozvali na Narativu!

Dijana Druškić

Jedan od onih “socially awkward” pisaca generacije Y koji voli koristiti fraze na engleskom i pronalazi radost u pisanoj riječi. Odrasla na britanskim serijama, sarkazam nosi kao drugu kožu. Misli kako ponekad mane mogu postati prednosti – nejasno je pod koju kategoriju spada magisterij Komunikologije.

  • Facebook