Koliko košta (ne)čitanje?

Prstima prelazim preko naslova i tražim neku posebnu knjigu, koja će mi nazivom, uvezom i mirisom šapnuti da je ona “prava” ovaj put. Ljubazna teta mi nudi svoju pomoć i ispituje me o prigodi i osobi kojoj je kupujem na poklon te me strpljivo pušta da na miru sve još jednom pregledam. Na žalost, mir koji želim nemam, jer sam u shopping centru i ne u pravoj knjižari, zato što vlasnici knjižara ne mogu sebi priuštiti zakup prostora od prodavanja knjiga. Ostvare si tek stol u prolazu, bez vrata, naziva i one čarolije tišine jednog takvog mjesta.

Trudim se ignorisati te vanjske uticaje i dok pogledom tražim zanimljivu slikovnicu za svog sina, primijetim starijeg dječaka kako sa rukama u džepovima stoji pored izloženih knjiga, čuvajući kese poznatih brendova pored nogu. Nezainteresovano gleda oko sebe i na momenat pogled zaustavi na knjigama ljubazne tete. Djelovalo je kao da čita naslove da mu vrijeme brže prođe. Izabrala sam slikovnicu koju nemamo, klasik sa novim ilustracijama Knjiga o džungli i ponovo se vraćam ozbiljnim naslovima pokušavajući donijeti odluku.

“Hajde, ponesi te kese, idemo”, prekinu mi misli krupan ženski glas. Pogledam u tom smjeru i vidim istog dječaka kako žuri za svojom mamom pokušavajući da joj nešto kaže. U jednom momentu ona zastaje i nervozno pita: “Pa dobro, šta je više?!” “Vidi mama ovu knjigu…”, okreće se prema improvizovanoj knjižari i pokazuje knjigu Junaci Pavlove ulice Ferenca Molnara, živopisnog omota. Ta knjiga… jedan od najljepših dječijih romana o prijateljstvu, hrabrosti i životu. Odličan izbor, pomislim i oduševljeno pogledam tog dječaka radujući se zbog njegovog interesa za knjige. “Šta će ti knjiga, kao da ćeš je čitati!” Grubo mu mati odbrusi i krenu prema liftovima. Dječak spusti izabrano djelo i pognute glave ode za njom. Zaprepašteno pogledam u ljubaznu tetu i ne znam šta da kažem. Želim, ali ne znam. Ona me gleda čitajući mi sa lica dilemu i teškoću u koju me bacila ta nepromišljena žena.

“Ovo nije ništa neuobičajeno”. Počela je govoriti dok mi sprema knjigu za ponijeti. “Roditelji jako rijetko kupuju djeci knjige, a i ovi komentari su svakodnevnica. Ne dajte se nasekirati”. Dodaje mi kesu sa knjigom i slikovnicom uz osmijeh. Zahvaljujem joj se i prije nego krenem upitam je: “Možete li mi reći cijenu te knjige?” “8 KM”.

Ne mogu opisati sve osjećaje koji mi obuzimaju um. Razmišljam o toj ženi i pokušavam je opravdati u ime svih roditelja kojima nije žao dati 8 KM za knjigu ili bilo koji iznos za slikovnicu, ali ne mogu. Ne nalazim dovoljno razloga niti volje da se borim za nju jer je ne razumijem. Ne shvatam zašto svom djetetu uskraćuje avanturu i pouku jednog romana kao što je Junaci Pavlove ulice u periodu života koji ga najviše oblikuje i stvara od njega čovjeka kakav će biti. Ne dopušta mu pustolovni događaj koji je napet i zanimljiv i iz kojeg može naučiti toliko o iskrenom prijateljstvu, poštenju i hrabrosti. Roman koji je za njegov uzrast najbolji primjer surovosti života koji će i on sam spoznati onda kada shvati da nas tehnika, koja je stvorena da nam “olakša” život, zapravo udaljava od duhovnosti i pravih životnih lekcija. Suosjećam sa tim dječakom koji sigurno ima mobitel i tablet, ali ne i knjigu Junaci Pavlove ulice koja košta 8 KM.

Svjesna da ne mogu ništa napraviti za njega, kao i toga da društvo i institucije ne pokazuju volju i spremnost da ulažu u odgoj slobodnoumnih ljudi, mirim se sa tim da je taj veliki zadatak samo na roditeljima. Ipak me smiruje pomisao da ljubav prema knjizi pronađe način da bude ostvarena, i čvrsto vjerujem da će taj dječak naći svoj put prema njoj kao što vjerujem u sve roditelje, nastavnike i ostale osvještene ljude koji prave vrijednosti budućim generacijama ističu i nagašavaju. Knjige nikad nisu skupe. Skupo je vrijeme provedeno bez njih.

Erna Šošević

Sanjar, ali i realista. Uživa u neočekivanim prevratima života, dobroj knjizi i društvu. Ljubav prema pisanju i književnosti na jedan period je zamijenila pravom, da bi se uz mali poticaj vratila na te zaboravljene staze sa novim shvatanjem sebe i okoline. Dvoje djece, supruga i porodični život smatra drugom karijerom. Članke objavljuje i na gugu.ba.

  • Facebook