Kruno Šafranić: “Snovi nemaju cijenu”

Imam čast upoznati vas sa svestranim voditeljem stranice Pisci i Književnost i mladim autorom Krunom Šafranićem. Moto njegove stranice Čitajmo domaće – Knjiga je nezamjenjiv dio života, krasno opisuje da postoje mnogo mladih autora kojima moramo dati šansu i o kojima se malo priča, a još manje o kojima se čita. Njegova stranica je nastala upravo zbog toga.

PiK smatra da se premalo ili se uopće ne promoviraju domaći autori, kao i pisci iz susjednih država (BiH, Srbija) čije književno jezično područje razumijemo i s kojima surađujemo. Stranica Pisci i Književnost potiče na kreativnost, multikulturalno stvaralaštvo, ispunjava mnoge težnje i želje članova za prezentacijom njihovih uradaka te s grupom suradnika promovira autore, knjige i nakladničke kuće. Toliko je odličnih domaćih knjiga vrijednih pozornosti i čitateljske pažnje, samo ih treba približiti čitateljima i upoznati ih s naslovima. Domaće je domaće i uvijek će biti tako. Zato uvijek i svugdje PiK promovira: Čitajmo domaće jer knjiga je nezamjenjiv dio života.

Kruno koji je voditelj svih tih stranica, također je i jedan od mladih autora. U rujnu je izdan njegov fantasy prvijenac Dejan Dobrinić i Čudnovati puteljak – prvi dio: Puteljkovi prijatelji, čiji sam osvrt nedavno i objavila.

Kruno za Narativu odgovara na pitanja o sebi, pisanju i stranicama koje uređuje.

Kako dolaziš do ideja za pisanje?

Imam sreću što živim u jednom malom naselju bogatom prirodom. Gdje je prije bilo polje i oranice, sada su se izgradile lijepe obiteljske kuće s lijepim parkom. Dok šećem svojim naseljem do autobusnog stajališta, dobivam ideje za pisanje inspiriran prirodom. Volim slušati glazbu dok pišem.

Pisac si fantasy romana. Koliki utjecaj na tvoje pisanje imaju pisci istog žanra?

Moram priznati, prvi roman koji sam napisao sa 16 godina bio je ljubavni roman. Čitali su ga nastavnici u srednjoj školi i pohvalili. Nakon toga sam počeo pisati fantasy trilogiju. Trudim se da ostanem originalan i smišljam ideje za koje mislim da ih nema u drugim fantasy knjigama. Gledao sam ekranizacije Harry Pottera, a knjige odbijam pročitati sve dok ne završim svoju trilogiju Čudnovati puteljak, jer ne želim da utječe na mene.

Kako bi sebe opisao u tri riječi?

Strpljiv, otvoren, uporan.

Sa sedamnaest godina napisao si prvi roman koji je nedavno izašao. Koliko se razlikuje Kruno Šafranić kao pisac tada od Krune kao pisca danas?

Sada sam više otvoreniji i komunikativniji. Više se družim, više slušam, više razgovaram, odlazim na književne susrete. Svakodnevno nadograđujem svoje znanje.

Koji bi savjet dao mladim ljudima, koji se spremaju započeti svoju spisateljsku karijeru?

S obzirom na to da sam jako strpljiva osoba i trebalo mi je 13 godina da uspijem izdati prvi dio trilogije, moj prvi i najosnovniji savjet je da budu strpljivi i da nikud ne žure. Napisali ste knjigu, ne možete trenutno naći izdavača, a žarko želite da to čitatelji pročitaju? Ako vam je to želja, knjiga će kad-tad ugledati svjetlost dana. Najbitnije je da ne požurujete sami sebe, već da uživate u svakom trenutku stvaranja. To su vaši snovi, ljubav i odricanje, a strpljenje je među najboljim načinima da dođete do zacrtanih ciljeva.

Pisac si, voditelj FB i web stranice Pisci i Književnost – kako sve stigneš?

Vodim Pisci i Književnost grupu, stranicu, web stranicu i profil. Pokušavam se organizirati da svaki dan bar jednoj od stranica posvetim određeni dio vremena… Imam volje, ljubavi i sve stignem organizirati.

Nedavno si imao promociju knjige te sam saznala da si se odrekao polaganja vozačkog ispita zbog izdavanja knjige…

Imam veliku želju da položim vozački i da vozim auto. Već skoro svi moji vršnjaci i prijatelji imaju položenu vozačku školu. Mogu izdvojiti jednu zanimljivu situaciju prije godine dana dok sam kreativno trčao po kvartu. Ugledao sam djevojku iz kvarta koja je od mene mlađa više od 10 godina i vozila je auto. Znam je iz viđenja, sjećam se kad je bila mala, igrala se na ulici. Sada sam ja po godinama u tridesetima, a ona u dvadesetima. Trčim i u susret mi prilazi ta djevojka koja sada već vozi svoj automobil. Tada sam već bio skupljao novac za polaganje vozačke škole i skupio sam velik dio. U tom trenu sam bio jako tužan, gotovo shrvan. Svi su već položili, baš svi, a ja? Rekao sam u tom trenu: Položit ću i ja uskoro vozačku školu i kupiti auto.

Vratio sam se s trčanja kući i sjeo za računalo. Otvorim Word i pogledam trilogiju Čudnovati puteljak koju stvaram od 2003. godine pa sve do danas. Vozačka škola ili knjiga? Presudila je ljubav prema dječačkom snu da izdam svoju knjigu – prvi dio trilogije. Prepreke više nije bilo. Slijedio sam svoj san koji me pratio iz djetinjstva. Novac koji sam štedio godinama za polaganje vozačke škole, uložio sam u proces tiskanja knjige. Znam da ću u dogledno vrijeme ostvariti i druge snove, jer snovi nemaju cijenu. Ništa na tom putu nam ne smije biti prepreka.

Kada možemo očekivati nastavke Dejana?

Drugi dio trilogije je uređivao isti urednik, varaždinski književnik Denis Peričić. Spreman je za tisak, ali sada opet imam prepreku jer da bi se knjiga tiskala, potreban je novac. Da bih to ostvario, moram rasprodati prvi dio i uložiti u drugi. Sreo sam dobre ljude, koji su spremni kupiti unaprijed primjerak drugog dijela trilogije kako bih mogao prikupiti potrebna sredstva. Proces tiskanja knjige nije nimalo jeftin i iziskuje puno novca. Kad bi mi bar u susret izašli sponzori ili netko tko želi pomoći, cijeli proces bi bio puno jednostavniji i brži.

Vjerujem da će drugi dio trilogije izaći ove godine, samo ne znam točno kada. Ali kako sam već u gornjem pitanju bio odgovorio, strpljiva sam osoba i nikud ne žurim. Najviše mi je žao čitatelja, jer znam koliko priželjkuju da pročitaju drugi dio i samo zbog njih bih volio da knjiga bude što prije u njihovim rukama.

Zbog čega je zapravo nastala stranica Pisci i književnost?

Internet na računalu sam dobio tek 2012. godine. Stranicu sam osnovao 2011. i sve do 2012. godine sam djelovao samo preko mobitela. Sjećam se dana kad sam osnovao FB grupu Pisci i Književnost. Bio sam kod prijateljice koja je imala laptop. Ulogirao sam se na svoj profil na njezinom laptopu. FB me tražio da napišem ime grupe i utipkao sam Pisci i Književnost. Prva misao mi je bila da će riječ Pisci predstavljati ljude koji pišu, a Književnost ljude koji čitaju i vole književnost. Te dvije riječi trebale su objediniti pisce i čitatelje. Kako u to vrijeme FB nije dozvoljavao da se druga riječ piše malim slovom, Književnost sam napisao velikim slovom.

Do dan danas to nam je ostalo autentično, nešto originalno, nešto što smo mi – Pisci i Književnost. Dok sam počeo stvarati fantasy trilogiju 2003. godine, nisam poznavao niti jednog pisca i književnika. Nisam imao Internet da mogu istraživati potrebne stvari za radnju romana. Bio sam prepušten sam sebi. Kad sam osnovao FB grupu 2011. godine, prvu godinu bilo je samo desetak članova. Tek kad sam 2012. godine dobio Internet za računalo, mogao sam aktivnije djelovati i pozvati ljude sa sličnim interesima da nam se pridruže. Pisci i Književnost je postao kutak i dom pisaca i čitatelja. Mjesto gdje razmjenjujemo ideje, družimo se, savjetujemo… Od kada imamo grupu Pisci i Književnost, ona je zbližila i upoznala mnoge pisce i čitatelje. Grupa danas broji 216 članova, a Fb stranica više od 11.000 pratitelja.

Ana Čaić Blažević

Velika sam zaljubljenica u knjige. Pravi Book lover. A kao pravi ljubitelj knjige svaki slobodan trenutak provodim uz knjigu, iako često smatram da i to nije dovoljno. Za mene je knjiga, u ovom ludom vremenu i dalje najvažniji gadget.

  • Facebook