Moje ime je Henry (1)

Nikad nisam pretjerano volio pun mjesec, takve noći su me ispunjavale nekom jezom. Ne znam je li to rezultat brojnih legendi i općeg mišljenja ili je bilo nešto više u tome. Ustao sam iz kreveta i krenuo na drugi kraj sobe, dalje od prozora. Izmaglica u glavi koja me je pratila otkad sam se probudio u nepoznatoj sobi nije nestajala, sve dok tu izmaglicu nije zamijenilo nešto drugo.

Pedeset godina prošlo je u treptaju, ili preko noći u mojem slučaju, tako se činilo prema odrazu u ogledalu smještenom u daljem kutu sobe. Svjetlost obližnje stolne svjetiljke je bila slaba, ali moje je lice odavalo više desetljeća od onih koje sam imao kada sam sinoć krenuo u krevet. Pogledao sam se u ogledalo i istina me promatrala koju nisam mogao zanijekati. Pedeset godina mog života je nestalo kao da nisam proživio. Tonuo sam u san koji postajaše sve dublji, dublji…

Latio sam se oronulog štapa i krenuo niz ulicu.  Jesenje predvečerje mamilo je uzdahe svojim bojama. Viđoh starog prosjaka. Zadnjih par centi iz džepa bacio sam u kutiju ispred njega te nastavio dalje. U daljini se čuo zvuk urbanizacije – automobili, klubovi, zdravice, svjetla… Već davno sam to prevazišao. Sad čeznem za crnim očima i milim glasom. Posebnim. Eh, Maribel.

Pitam se da li se ovakvi gubici ikada prebole? Nađu li svoj put, ne do zaborava, već do zataškaja negdje, pa samo povremeno isplivaju? Maribel, Maribel, gdje li si sada? Gledaš li odnekle i čezneš li za mojim rukama? Nastojim se suzdržati  i nastavljam put. Još malo i idem nazad, stare noge me žustro izdaju. Starosti, eh… Osim problema sa nogama, tu su još i probava, vid, glavobolje, dijabetes, tlak, iznemoglost. Tu sam ja, oronuo, nagrižen zubom vremena.

„Nek ste zdravo, gospon!” Iza ugla se javi mladić.

Klimnem glavom uz mali smiješak. Ko zna gdje će sad… vjerojatno ga čeka njegova djeva na mostu. Odatle će, zagrljeni, smišljati planove za budućnost, uživati u divnoj noći pod okriljem zvijezda i svojoj ljubavi.

Stigao sam. Noć se već uveliko uvukla u svaki djelić kuće, sjedim na krevetu i vadim uspomene…

„Dobro jutro”, djevojka se pojavila na kućnom pragu, nevino tražeći nekoga pogledom. Izvinite ako sam Vas u nečemu prekinula, ali… tražim posao. Biste li trebali nekoga za kućne poslove? Obećavam, pristat ću na iznos kakav želite, samo, potreban mi je novac…”.

Pogledao sam djevojku. Tražila je posao, posao za koji će biti plaćena. Ali… bilo je nešto posebno u vezi nje. Oči kao gar, tužne i duboke. Blijedo lice, vitko tijelo. Tako sofisticirana, nježna. Pozvao sam je unutra. Tresla se od hladnoće i mislio sam da bi joj poprilično prijao topli čaj.

Iz nekog neobjašnjivog razloga, imao sam potrebu reći joj što više o sebi.

„Moje ime je Henry. Farmaceut sam, i kao što vidiš, živim sam. Siguran sam da bi mi dobro došao neko za pomoć u kućnim poslovima”.

Vidio sam sjaj u njenim očima.

„Doista?”

„Da. Možeš počet’ već danas.”

„Hvala Vam, hvala mnogo! Nećete imati nikakvih primjedbi, obećavam”.

Pokazao sam joj kuću i, na svoju odgovornost, ostavio je samu. Podne je prošlo, vrijeme je za posao.

Na povratku sam razmišljao o njoj dok su mi hladni vjetrovi šibali uši. Otvorio sam vrata i osjetio prijatan miris kafe. Sanjam li? Zatekao sam potpuno novi dom. Naslage prašine koja se skupljala već sedmicama su nestale, a podom sam mogao sigurno hodati bez straha da ću se saplesti o nešto. Večera i šolja tople kafe me čekaše na stolu.

Vidio sam je kako ide prema meni.

„Gotova sam za danas. Uživajte u večeri, vidimo se sutra. Doviđenja…’.

Pogledao sam u nju.

„Zar ideš? Ne ostaješ na večeri?”

“A, ne. Žurim, otac me sigurno već čeka”.

“Otac? Živiš s njim?”

„Da, jako je bolestan. Majka je davno preminula. Zbog njega sam i tražila posao. Još jednom Vam hvala”.

Već je krenula.

„Dobro, vidimo se…”, htio sam da je zovnem imenom, ali nisam siguran da je spominjala kako se zove. „Čekaj!”

Zastala je i okrenula se.

„Nisi mi rekla svoje ime?”

“Maribel”.

Izgubila se u tami. Vidio sam nakratko obrise vitkog tijela, no, ubrzo su i oni nestali.

TEKST: ŠAZA BABIĆ

Sljedeće poglavlje: Zrno promjene


Za više informacija o projektu i kako možete sudjelovati pogledajte uvod u projekt i prve rečenice.

  • Facebook