Poezija: Nisu znali / Sanjari da, robovi ne

Nisu znali

Gledali su me u čudu,
Nisu znali šta krijem.
Usporavala sam hod,
Tjerajući mozak da se sjeti
Svakog djelića te scene.
Kao da mi dodir trave i
Toplina jezera i neba negdje
U daljini šapuću ostani.
Gledali su me u čudu,
Nisu znali da mu čuvam snove,
Ušuškan negdje tamo daleko.
Žurila sam kroz stazu
Naših sjećanja, ne bih li ga srela.
Kao da mi jecaj violine para srce.
Nisu znali.

Sanjari da, robovi ne

Djevojko nije smak svijeta
Ako sve ne ide po loju.
Viseća pomoranđža sačekaće.
Izgubljeno i propušteno je samo ono o čemu
Smo prestali maštati.
Možda sad nije taj trenutak.
Stvari i ljudi nisu onakvi kakvim se čine na prvu.
Ima tu puno slojeva. Strpljenje je čudo.
Stvari nemaju dušu, ljudi imaju. Razlika mora postojati.
Ljudi da ne postanu robovi.
Sanjari da, robovi ne.


AUTORICA: Zorana Košpić

  • Facebook
%d blogeri kao ovaj: