Kada pojuriš za zvijezdama
Ne zaboravi na osmijehe
Koji krasili su ceste
Zemaljskog doma
Na kojeg si zaboravio.
Kada pojuriš za zvijezdama
Više ne oklijevaj
I ne osvrći se preko ramena.
Putovanje je cilj bez povratka.
Potraga sreće na nebeskom svodu.
A kada stigneš na zvijezde
I budeš oholo gledao na nas smrtnike
Probaj se natjerati vidjeti
Svoj nekoć dragi dom
I radosno uzviknuti – sretan sam -,
Nakon što spoznaš
Da si u zaboravio
Onu zvijezdu skrivenu u bunaru
Koju je majka ukrala samo za tebe
I ostavila ti ju kao uspomenu na sebe
Na svojem odlasku
U neki tiši svijet.
AUTOR: Patrik Weiss
