Poezija u prozi: Proći će

Večer je pala, noć, mrak, kasno je. Glupe rasprave, svako ima svoje istine. Liježemo u krevet, okrećem mu leđa, inat se probudio, tinja u meni i kad misliš da ga nema, opet je tu. Pritaji se i čeka.

Tko sam ja? Tko si ti, tu kraj mene? Tko smo mi?

Sto pitanja u blicu prođe kroz glavu, misli tutnje… stani… smiri se… to nisi ti. To je onaj, onkraj svijesti koji budi na svađu, na inat, na ljutnju, na bjesove i onda podvije rep. Ode, a gorčina ostane.

Stani! Čuj taj mir kraj njega, čuj njegov dah, što ti nosi? I onda znam, znam tko smo mi. Prošla me jeza od dna kralježnice, snažni titraji što peku, kroz vrat, potiljak i bride sve kroz tjeme. Kuca. Nikad tako.

Zapanjeno osluškujem dalje, otvorilo se nešto. Bezdan ljubavi, potekao je kao tok čiste rijeke… prema meni, tebi… svijetu. Izvire. Sve je prošlo. Pitanja, nedoumice… ostaje opet samo mir i ljubav. Hvala, hvala… tonem u san…


AUTORICA: Jasna Lilić

  • Facebook