Poezija: Raj / Ludo srce

Raj

Ruku mi pruži,
vodi me sa sobom
tamo gdje je uvijek zora,
gdje anđeli žive,
gdje se Sunce kupa.

Tu gdje nema mraka,
gdje zlo ne postoji
i gdje zvuci harfe
prostranstvom se šire.

Povedi me u bjelilo čisto,
gdje nema ni briga,
gdje je duša čista,
tu gdje san je miran.

Ludo srce

Mislilo je srce ovo
uvijek samo zemljom
hodat’,
uvijek samo da se bori,
mislilo je tako treba.
Za sve muke snage da ima,
malo srce mislilo je.

Srce ludo znalo nije
da mu ipak ljubav treba,
da bez nje uvenuće,
na sred puta pokleknuće.

Šta je ljubav znalo nije,
slušalo je priče razne,
i od straha pomislilo
da je njemu samom lakše.

Lutalo je srce prazno,
nadalo se nije ničem’
al’ naiđe isto takvo,
pa se srca zavolješe.

AUTORICA: Nikolina Blagojević

  • Facebook