Poezija u prozi: Spoznaja

Udarac, drugi, treći… bezbroj.
Korak, drugi, treći…. bezbroj.

Žena, druga, treća… bezbroj.

Sloboda, jedna. Pamet, jedna. Duša, jedna. Moć, jedna. Ja jedan, ona jedna, on jedan. Životi mnogi, upravitelja istih, mnogo više. Dopuštanje jedno, postojanje konačno. Evo, obraz moj, moj trbuh, moje ruke, moje noge. Udari, udari jače, tuci dok te ne zaboli. Tuci dok moja krv ne bude na tvome tijelu, dok ne osjetiš moć, a onda ću ja tući tebe, tući ću te životinjskim instinktom, kao što nikada nisam. Ogolimo svoje potrebe, svoju čovječnost, svoju dušu. Spalimo sve što jesmo, utkajmo plitkoumnost primitivaca u nas. Shvati čija je moć, shvati ko je ko. Mučit ću te, bit će mi zadovoljstvo. Mučit ću te dok ne shvatiš da upravljaš svojim životom, svojim bićem. Mučit ću te dok se ne odlučiš boriti, dok ne shvatiš da niko nema pravo oduzeti život, da niko nije vrijedan krvi, modrica, suza.

Zagrli me. Zagrlit ću te, pružiti ti toplotu svoga tijela, utočište na svojim grudima. Sklopi oči, prepusti se. Pjevat ću ti. Čut ćeš melodiju kakvu nikada prije čula nisi, pjesmu pobjede i prepuštanja, tuge i radosti, bola i užitka.

Shvati ko si sebi, shvatit ćeš i ko si meni. Samo se prepusti.


AUTOR: Eldar Jaškić

  • Facebook
%d blogeri kao ovaj: