Poezija u prozi: Važno je vjerovati

Nekada je toliko teško vjerovati, nadati se, smijati, sanjati. A tako je jednostavno strahovati strepiti, odustajati, tugovati. Život je samo jedan, to znači jedna vjera, nada, sreća, ljubav, strah. Jedan san. Svaki dan je novi za sebe, za nas. Toliko mogućnosti pa čak i propusta. Uz svako novo buđenje dobivamo novi početak, okrećemo drugu stranicu dok pišemo svoju jedinstvenu priču. Puno puta posegnemo za gumicom kako bi obrisali taj tijek priče, iz ljutnje bi rastrgali stranice. Nikako se naučiti da se stranice ne preskaču jer priča gubi smisao. Ne možemo preskočiti boli, tugu, ljutnju, razočarenje, prazninu. Trebamo samo prihvatiti i okretati stranicu po stranicu, živjeti dan za danom sa velikom vjerom i sjajom u očima, ljubavi, nadi te prepustiti se našim željama i snovima. A ono što je najbitnije trebamo se naučiti nositi sa strahom jer nije svaki strah loš. Kada se bojimo trebamo još više ići dalje. Ne posustajati i truditi se postići cilj. Neka strah bude vjetar u leđa kada padnemo da dignemo glavu, zahvalimo Bogu na svakome jutru koji smo doživjeli, svakoj nadi kojoj smo se nadali, snu kojeg smo sanjali, za svaku želju za kojoj žudimo, za sve obrisane suze, stavljene osmjehe na naša lica. A najveća je zahvala za nas same, što se uopće možemo nadati, sanjati, strahovati, veseliti se, koračati iz dana u dan, popunjavati naše stranice. Upotpunjavati sa ljudima koji nas okružuju i uljepšavaju našu priču uspomena.

AUTORICA: Barbara Maričić

  • Facebook
%d blogeri kao ovaj: