Poezija: Uspavana labudica

O, da li spava?

Vidim te…
Kao da zatvaraš oči
i zamišljaš dodir moje ruke na svome čelu.
Nije tako loše kako se čini.

Kao da otklanjam taloge tvojih dječijih mora…
Ne, to nisi ti!

Vrištim,
ne diraj moju labudicu!

Biću tvoja muzika, tvoja stijena,
oklop i štit. Biću tvoje proljeće,
violina i harfa.

Treperiću ti tajanstveno kao zvijezde
i pjevati samo najljepše pjesme…
Svjedočiću ti o ljubavi.

Ponijeću te u muziku, te divne tonove,
igraćemo tango.
Lebdićemo kao pero na vjetru,
dušu će ti ispuniti miris proljetnih lipa.

O, da li spava?

Ne diraj je, molim Te,
pusti je da sanja, neka živi od mašte…
Neka živi od sjećanja, ostalo ću ja.

Dajem riječ da svu bol ću podnijeti
na svojim grudima,
sve udarce moja duša izdržaće,
pusti je da sanja…


AUTORICA: Zorana Košpić

  • Facebook
%d blogeri kao ovaj: