Pozdrav koji odjekuje do kraja vremena

fantasy girl

Noć joj se činila mračnija nego što je mislila da je moguće. Nijedne zvijezde. Upitala se je li ikada vidjela nebo bez zvijezda. Sigurno jest. No, još jedan pogled gore je bio dovoljan da se u njoj razbukta neko začudno nedostajanje. Moguće da su te krijesnice izdignute iznad sveg života ostale bez svog plama. Zbog ove misli glasno se nasmijala, ali je odmah potom bila potresena grižnjom savjesti – uvukla se u nju kao kakav nepozvan i neželjen gost.

Svakako, sam prostor nije davao nikakva odgovora, njene kretnje i nazočnost nisu pronalazili sugovornika. Gdje ona zapravo ide? Zašto je sve tako skriveno? Iz nje vrišti neki glas, ali ga ne razumije. Kao da priča netko iz tuđine. Sada je ljuta, odakle taj stranac u njoj? Odakle! A vani, sve neke opipljive tišine. Ne bi li trebalo biti obrnuto? Nešto je ovdje strašno pogrešno, govori u sebi. Strašno…

Najednom, njene zjenice bijahu kao Mjesečev odraz na mirnoj površini jezera. Nemoguće! Pred njom se otvoriše svjetovi koji su u isto vrijeme bili nepoznati, ali i tako začuđujuće njeni. Novootkriveni osjećaj je žario tijelom bića koje donedavno nije znalo tko je. Sada je sam njen osmijeh bio dovoljan da zatreperi život preko mora sunaca, utješen odaslanom porukom. Nezaustavljiva igra stvarnosti; njene stvarnosti, svih stvarnosti. Tko je ona? Kreator koji je negdje na dijelu puta izgubio sebe, barem na trenutak. No, njeni svjetovi su nastavili živjeti i kretati se, previše je nje prisutno da bi tek tako iščeznuli. A što je uopće trenutak neznanja u cijeloj vječnosti, pogotovo za jednog od predstavnika Sila. Ustala je, otresla mrvice zaboravljene prošlosti i pogledala noćno nebo.

Sada je sjajilo kao nikada prije, i nikada kasnije. Jer, pozdravljalo je nju, a božice zaslužuju onakvu vrstu pozdrava koji odjekuje do kraja vremena. Nasmijala se, uzevši dio sebe da ga preda tek stvorenim svjetovima, nije li jedina istina da sve dolazi iz samog izvora…

Ivan Barić

Ivan Barić rođen je 26.06.1983. godine u Splitu. Pisanje je njegova velika ljubav i za njega nema boljeg načina da upoznaš sebe, kao ni da tu istu jedinku predstaviš drugima. Smatra da je dosta toga već rečeno, ali svaki pisac sa sobom donosi svoj stil otkrivajući tako nove i neistražene dimenzije. Nada se da će s vremenom mnogobrojni čitatelji uživati u njegovim svjetovima i u njima pronaći inspiraciju. Priče obično smješta u povučenije kutke zemlje, poput pustinja. U njima nerijetko glas svijeta biva nadjačan glasom istaknutog pojedinca. Posebna se pažnja pridaje opisu unutarnjeg stanja lika i njegova odnosa sa okolinom. Voli čitati Simmonsa, Asimova, K.K. Rusch, Roberta Reeda. Priče su mu objavljivane u Sferakonskoj zbirci, Marsonicu, Ubiqu, zbirci Makrokozma 21 te Knez Vladimir festivala Refesticon u Crnoj Gori.

  • Facebook