Pisanje (ni)je bajka – priče za djecu

bajka fabula priče za djecu

Prešli smo neke od najpopularnijih žanrova, od kriminalističkog romana, fantasyja pa i povijesne fikcije. Došli smo do žanra koji nije za zanemariti, iako se kao odrasle individue nešto manje susrećemo s njime – priče za djecu. Budimo precizniji, priče za djecu nisu samo bajke, ali one sačinjavaju veliki dio onoga što smatramo dječjom literaturom.

Trebamo li biti djetinjasti kako bismo pisali priče za djecu?

Općenito je mišljenje kako pisci zapravo nikada u potpunosti ne odrastu (zvuči gore nego što jeste), ali mislim da ni stvaranje fiktivnih svjetova ne bi bilo moguće bez te dječje znatiželje i mašte.

Većina dobrih priča ima nekoliko zajedničkih elemenata: glavni lik, sporedni likovi, zanimljivu okolinu i radnju koja uključuje središnji konflikt, problematični zaplet, vrhunac i rasplet, tj. zaključak. Mnoge priče za djecu žele prenijeti važnu poruku ispričanu kroz avanture svojih likova, od toga da trebamo brinuti jedni za druge, do brige za okoliš. Najvažnije je da željenu poruku učinite privlačnijom djeci kako bi uzeli knjigu u svoje ruke i pročitali je.

Prije svega, morate poznavati svoju ciljanu publiku… pogledajte što djeca vole, kakve priče najčešće čitaju i što ih trenutno zanima. Djeca su najiskrenija bića i samim time biti pisac za djecu je iznimno teško, jer ako im pružite priliku definitivno će vam reći što misle o vašoj priči. Kada pišete fikciju imate odrješene ruke u stvaranju svijeta šarenog, budalastog, čudnog ili sanjivog koliko god vi to želite. To su zamisli koje trebate istraživati i pokušajte se sjetiti što je inspiriralo vas kada ste bili dijete.

Priče pisane prije 20 godina ne pronalaze svoju dječju publiku i danas, no ima klasika koji će zauvijek zadržati svoje mjesto. Zavisi za koju dob odlučite pisati svoju priču, uvijek imajte i pravi izbor ilustracija, bilo da ste vi autor ili se oslanjate na nekoga drugoga za grafički prikaz.

Pripazite na to za koju dob pišete, jer vaš vokabular, struktura i dužina rečenica trebaju biti prilagođene dobnoj skupini. Držite roditelje i autoritativne osobe u pozadini, ako su protagonisti vaše priče djeca, onda iz njihovih djela trebamo povući pouku, a ne iz onoga što im roditelji kažu da naprave.

Priču nemojte dodatno komplicirati, jednostavna, ali snažna poruka uvijek ima prednost pred šarenilom radnje. I zapamtite, nikako se djeci ne obraćajte “s visoka” u svojim pričama, jer će to prepoznati i odbaciti vašu knjigu – ne podcijenjujte njihovu inteligenciju.

Dinamična radnja je važan dio svake priče

Smislite glavni cilj vašeg protagonista i stvorite antagonista koji ima razloga spriječiti protagonista u ostvarenju cilja. Ne brinite se ako je radnja jednostavna, jer kao što je već spomenuto jednostavna i snažna poruka imaju prioritet, te su najbolje radnje često takve. Slika svijeta koji sagradite oko toga je ono što daje dubinu i boju. Kraj ne mora uvijek biti sretan, jer ni život nije konstantan u svojim sretnim krajevima priča. Važno je da zaključak bude u skladu s ostatkom priče, ne bude nagao i van svake logike.

Gotovo sve bajke koje poznajemo, koje su nam čitali, koje ćemo mi drugima čitati, nastale su iz narodnih priča i mitova. Priče koje su pronašle svoj put kroz generacije usmenog prepričavanja, dok ih netko nije odlučio staviti na papir. U originalnim zapisima daleko mračnije (u Grimmovoj verziji Pepeljuge, jedna od polusestara odreže si prste kako bi joj noga stala u staklenu cipelicu), diznijevski pristup ih je razblažio za naš užitak – bez noćnih mora.

Bajke su dijelom tako upečatljive zbog svojih zlikovaca. Jeste li u bilo kojoj zaboravili tko je zao? Pisanje o negativcu, vezano za svaki žanr, može biti zaista zabavno. S time dobijete šansu da pustite svoje najmračnije/zločestije likove na površinu, koji će na kraju naučiti vrlo važnu lekciju, naravno. Specifično za dječju literaturu, svi oni imaju jednodimenzinalni razlog za svoje ponašanje. Najčešće je to jednostavna ljubomora, ili pak nešto iskonskoga poput gladi (sjetite se vuka u Crvenkapici).

Kurt Vonnegut je pokušao složiti formulu po kojoj je struktuirana većina bajki: nevini protagonist, njezin preokupirajući cilj i zlikovac koji joj se suprostavlja. Baš taj zlikovac treba imati suprotnosti u svojoj ličnosti spram heroja. Koliko su često princeze opisivane kao prekrasne, toliko su često zle kraljice opisivane kao ružne vještice. Čak i u Snjeguljici gdje se kraljica ponosi svojom ljepotom, preruši se u stereotipnu vješticu kako bi zavarala heroinu priče.

U knjigama za djecu i mlade, glavni likovi su 100% dobri, a negativci su 100% zli. Dio zabave čitanja takvih priča je donekle uživanje u predvidljivosti, svjedočimo kako se nevini protagonist, čije ga mane čine simpatičnijim, bori protiv “lošeg momka”.

 

Na kraju, pregledavanje rukopisa je proces koji nikada ne prestaje… sve dok nije uglancan. Pokušajte dobiti što više povratnih informacija o svojoj priči, od odraslih i od dobne skupine kojoj je namijenjena. Nitko tko se okušava u pisanju ne može očekivati instantni napredak bez prepravljanja svog pisanja. Ali ako ste zadovoljni svojom idejom i želite ostvariti svoj san, nemojte se lako predati. Znate i sami da svaka priča završava s poukom.

  • Facebook