Stephen King, Dallas ’63

Stephen King upoznaje nas s mogućnošću putovanja u prošlost i mijenjanja povijesti. Svog glavnog junaka, srednjoškolskog profesora Jakea Eppinga vodi kroz portal u restoranu njegova prijatelja u točno određeni dan 1958. s isključivom namjerom kako bi spriječio Kennedyjevo ubojstvo. Jake vodi novi život kao George Amberson u dobu kojeg karakteriziraju golemi američki automobili , Elvis i mnogo duhanskog dima. Na svom putu od gradića Derry u Maineu do gradića Jodie u Texasu, gdje se zaljubljuje do ušiju, svaki korak vodi ga, naravno, sve bliže k poremećenom samotnjaku Lee Harvey Oswaldu i Dallasu gdje prošlost postaje krajnje napeta i ne znamo kako završava.

TEKST: ALMA MUJANOVIĆ

Najdraža knjiga koju sam do sada pročitala jeste knjiga Stephena Kinga Dallas ’63. Ta knjiga je odisala takvom harmoničnošću sadašnjosti i prošlosti, koja se mijenja. Ona  zapravo pokazuje kako čovjek u određenom trenutku može razmišljati o sebi kao o jedinom biću na zemlji od kojeg ovisi cijeli svjetski život.

Osim toga, opisi koji slikovito izražavaju prisutnost prostora i vremena stvarajući u čitatelju nostalgiju za postojanjem svega toga pred našim očima, bujna mašta za kojom udišemo postala je dio moje stvarnosti. Knjiga koja priča kao da je zaista život takav kakav jeste, donosi čuda.

Ali prošlost je tvrdokorna. Ne želi da bude promjenljiva.

Citati su koje je autor mnogo puta ponovio povtrđujući da sudbina postaje nepredvidiva ako mi upravljamo njome.

A ljubav postaje ono zbog čega se svi planovi mogu narušiti, i da ti ih ne bude žao. Ljubav je centar knjige, ključ za tajnu svih dešavanja i uzburkanih životnih fantazija, nevjerovatnih i ne tako bezazlenih, gdje su u pitanju bile sekunde koje su označavale život ili smrt. Te sekunde su nagovještavale dolazak nečeg novog, neplaniranog, neočekivanog. I onda čovjek nakon svega, nakon svake borbe, nakon svakog lošeg iskustva želi ono što svi mi poželimo. Želi započeti sve ispočetka i živjeti normalan život. Kao da nikad ništa nije bilo. To nažalost u stvarnosti nije moguće.

Međutim, knjiga je to omogućila, i pokazala nam je da zapravo svi trebamo pustiti život da živi svojim tokom, kako i treba da se živi jer stvari koje se dešavaju mi ne možemo promijeniti. Ne možemo promijeniti sate što otkucavaju i minute što prolaze neumitno. Ne možemo promijeniti tok života niti sve nesreće koje se dešavaju. Takvo suprostavljanje prirodi donijelo bi nam brojna iznenađenja bez rješenja.

Možemo promijeniti samo sebe, i pružiti drugima život koji nisu imali.

Svaka knjiga ima svoju poruku.

Poruka ove knjige je stajala u njoj samoj.

Čovjek nikad ne zna, zar ne? Život se začas preokrene

  • Facebook