Što je to život i koje su njegove upute?

Svatko od nas barem se  jedanput zapitao što je to život, koje su njegove upute te kako se živi. Puno pitanja ima za taj život, a teško se pronalaze odgovori. Ponekad mislimo da je to nešto mistično, bajno, čarobno, ali većinu vremena smatramo da je veoma bolno. Svaki dan nam donosi novo jutro, kako bi mnogi rekli novi početak, ali također novo razočarenje ili iznenađenje.

Život nam olakšavaju mnogi ljudi koji nam uljepšavaju dane, provodimo divne trenutke s njima i zapisujemo u našu životnu knjigu uspomena. Uz ljude koji nas guraju dalje izmamljuju osmjehe na lice, tu su i oni koji nas guraju nazad radi kojih osjećamo tugu, bol te proljevamo suze. Mi ljudi imamo različite osjećaje koji se ne mogu opisati ni jednom riječju. Teško je izraziti svoje osjećaje, kako opisati sreću, radost, veselje. Nešto najljepše je kada možemo reći: hej, pa ja sam sretan. A u drugu ruku kako objasniti, bol, tugu, razočarenje, može se jedino sjesti i plakati, ali ni suze nekad nisu rješenje.

Ima puno vrsta tuge, bilo od razočarenja u nekoga, gubitka, neostvarenih ciljeva, bolesti. Tuge ima previše, a najlakše se opustiti i zaigrati ulogu tužnih umjesto da se prihvati što nam je život zadao i prigrlimo te neke životne razloge i napravimo život bajkom, našom bajkom. Onda se pitamo: zar se to može? Kako se ne bi moglo, mi sami sebi postavljamo granice kao i ona pitanja koja također usputno odgovaramo jer jedino mi možemo naći odgovore za naš život.

Ne treba se obazirati na neke gluposti i nebitne, a i bitne ljude ako oni ne vide da rade krivo, povrijeđuju okolo i ako je njima dobro, tko smo mi da razbijamo glavu radi nečijih odluka i djela, da o nekome ovisi naša sreća. Svatko sebi drži olovku i stvara svoju priču, stavlja osmijeh ili suze na lice. I ne treba tražiti u životu više od onoga što imamo. Toliko ljudi stoji uz nas i gura nas dalje, a mi smo ti koji tražimo još i nisu nam oni dovoljni već se zaustavljamo u traženju i gubimo se. Većinu vremena razmišljamo o drugim ljudima i njihovim nekim pogreškama te si postavljamo pitanje zašto nekoga mijenjati? Jedino koga se treba mijenjati je sebe, ne druge.

Hodaj  svojim putem, ruši prepreke, idi prema samome sebi jer to je najvrijednije. Sanjaj velike snove, razočaraj se, ali vjeruj opet. Većina stvari nije onakva kakvu zamisliš, puno puta misliš da nekog poznaješ, ponekad netko tko je tako blizak odjednom postane stranac, ali sve je to dio života i zaboli. Zaključak je da je život puno puta čudan, ali to je život, treba nabaciti osmijeh i okružiti se pozitivnim ljudima, ne žaliti za prošlošću već pustiti budućnost da ispriča svoju priču.

Barbara Maričić

Poznata sam po stavljanju šarenih naočala i uživanju u mašti. U pisanju nalazim spas i najdraža igra mi je igranje riječima. Uz bijeg sa pisanjem nalazim smisao u glazbi i to vise nekog hard core stila. Po zanimanju studentica sa hrpu snova.

  • Facebook