Fenomen samopomoći u literaturi

Može li self-help literatura pomoći u unaprjeđenju života ili su takve knjige bezvrijedne? Ipak, s druge strane učeni smo da svaka knjiga ima pouku koja nosi vrijednost čitatelju.

Koncept analize knjiga za samopomoć u suvremenom društvu proučavane su kao kulturni fenomeni čija narativa savjetuje čitatelje o svim segmentima života. Naziv self-help potekao je davne 1859. godine izdavanje istoimene knjige autora Samuela Smilesa.

20. stoljeće ovom žanru literature donosi mogućnost hiperprodukcije takvog diskursa putem tiskanih knjiga, audio-bookova, self-help tretmana te institucija. Takva literatura prihvaćena je kao dio popularne kulture koju čitatelji zapadnog svijeta obožavaju, dok ju akademska zajednica još uvijek distancira od relevantnosti za proučavanje i diskutiranje o istoj.

Sličnost self-helpa povezuje se s religijskim vjerovanjem; kako voditi ispunjen život, samorealizacija, povezanost s prirodom, zajedništvo tijela i duše… Uz sebstvo, snaga uma drugi je segment self-help savjetovanja da bi se zadnjih godina pažnja usmjerila na sklad uma koji se okreće istočnjačkoj duhovnosti.

Frojdovski elementi psihoanalize (fokus na svakodnevni život, na obitelj, diskurs spasenja, pronalazak izgubljenog sebstva…) knjige za samopomoć usko vežu sa psihoterapijom. Generalno govoreći, ljudi koji se javno iskažu potrebu za stručnom pomoći putem terapije ili savjetovanja imenovani su kao nestabilni te preslabi za probleme stvarnog života te upravo zbog takvog javnog mišljenja, self-help literatura je literatura koja se čita u strogoj privatnosti.

Prilikom odabira self-help knjige prvenstveno treba obratiti pažnju na autora koji je stručan u području o kojem piše. Knjiga za samopomoć ne može, niti ne bi smjela biti temeljena na nečijem osobnom iskustvu jer je iskustvena dimenzija subjektivan pojam te se objektivno ne može sagledati, niti proučavati te na kraju – veća skupina pojedinaca ne može se povezati sa problemom, niti rješenjem.

Također, problematika se javlja kada su knjige naslovljene „10 koraka do…“. Takvom praksom počeli su se voditi vodeći internet portali koji pokušavaju pružiti instant rješenja samorealizacije. Samorealizacija te realizacija ciljeva ili rješenje problema ne može biti mjerljivo određenim brojem koraka niti točnim vremenskim periodom. Traženjem pomoći u vremenu prepunog korisnih, ali i beskorisnih informacija prvi je korak u kreiranju životne promjene ukoliko je ona potrebna.

S jedne strane pojavljuju se knjige poput How to Win Friends and Influence People autora Dalea Carnegieja, The 7 Habits of Highly Effective People (Stephen. R. Covey), Think and Grow Rich (Napoleon Hill), The Power of Now (Eckhart Tolle) … koje slove za suvremene self-help klasike koje vrijedi pročitati ako pojedinac traži idealnu literaturu za vlastiti razvoj.

Ipak, s druge strane bestseller poput Tajne autorice Rhonde Byrne naišao je na oštru kritiku javnosti. Mnogi kritičari autorici knjige, no i mnogim talk-showovima poput Oprah showa spočitavaju iluzorno zanošenje različitim „zakonima privlačnosti“ koji tvrde da se vjerovanjem postižu željeni rezultati. Diskutabilnost „zakona privlačnosti“ dolazi ako pojedinac ne ostvari rezultat ili željeni cilj se postane autodestruktivan zbog mišljenja kako „nije dovoljno želio“.

Iako su u Americi knjige za samopomoć popularno štivo već desetljećima, na europskom tržištu još uvijek traže mjesto. Dok nakladnici trljaju ruke od zarade, akademici su kritični koliko je takva literatura relevantna u području primjerice psihoanalize, psihologije te pedagogije. Self-help literatura ne smije biti smatrana rješenjem individualih problema već su to smjernice za širi dijapazon sagledavanja životnih situacija, ali i vlastite osobnosti.

Andrea Tintor

Entuzijastčno opsesivna s javnim osobama i njihovim nastupima. Izražajno vezana uz pisanu riječ. Kulturolog koji ne odgovara na pitanje koja je doista moja struka. Štovateljica mačaka, frankofil i ovisnik o kavi.

  • Facebook