Zagrebačka priča, prvi dio

“Trebala sam ti prešutjeti sve… sad je ovo kazna koju slušam”, rekla je Paula u trenutku kada je svoju robu trpala u kofer na krevetu.

“Prešutjeti? Čuješ li ti sebe što govoriš?” Upitao ju je Davor stojeći na dovratku i gledajući kako se sprema. Odlazi od njega…

Duboko je udahnula ne želeći se opet rasplakati, sve što je morala učiniti jest da bude jaka, smirena i hladne glave. “Ja čujem što govorim, ti si taj koji ne zna što je učinio našoj obitelji… stvarno, Davore shvati me, nemam snage. Slomilo me ovo. Najbolje da odem, Laura ide sa mnom… nemam namjeru ostaviti je s tobom. Ni u najluđim snovima!”

“Paula, stani. Porazgovarajmo još jednom, možemo sve riješiti razgovorom. Molim te, jedan razgovor. Ti i ja…”, prilazio joj je.

“Ne želim. Želiš lažne nade? Želiš da te mučim lažnim obećanjima da ću razmisliti? Nema problema. Ali odlučila sam, tebe u mom životu više nema… jedino zašto postojiš je Laura. Brinut ćeš o njoj, voditi je na predstave, na treninge, pružiti joj sve što treba, ali mene zaboravi. Imao si toliko šansi da mi kažeš, da mi se povjeriš i riješili bismo sve zajedno. Zar ne?” Prekrižila je ruke na prsima i odgovorila mu.

“Oprosti mi. Popravit ću se. Obećavam ti to. Samo ostani tu… trebam vas”.

“Ja te ne trebam više… trebao si samo ženu koja će te čekati doma, koja će lijepo izgledati uz tebe gdje god došli. Ja ne trebam, utuvi si u glavu, ja ne trebam takvog muškarca. Ja trebam nekoga tko će me probuditi u ponoć i odvesti me na vrh tornja da mi pokaže zvijezde, trebam nekoga tko će imati povjerenja u mene… a ti to nisi imao otpočetka. Zašto si me uopće oženio?” I dalje je nastojala duboko disati da joj se srce ne raspukne na još više komadića.

Kada se udavala, voljela je tog čovjeka. Bio je tada ono što je sanjala, visok i markantan, bila je centar njegovog svijeta, dao joj je vrlo brzo ključeve svog stana, ali i srca. Nije tražila da se useli kod njega, ali inzistirao je na tome. Kako je kazao da želi da njegova kraljica živi blizu kralja. Sve je činio da njen život bude kao iz bajke, osim jedne bitne stvari: povjerenje je zakopao duboko u sebi i nije dijelio s njom. Možda se mogu tražiti razlozi zašto nije, tko ga je slomio u prošlosti ili tko je kriv što ne vjeruje ljudima, ali Paula to nije mogla trpjeti. Godina uz godinu stajala ju je živaca, suza, neprospavanih noći. Prvih 2-3 godine braka bile su podnošljive, čak se nije ni naziralo da joj laže o tome što čini u tvrtki dok nje nema, pa čak se nije naziralo da joj laže gdje je i s kim bio. Možda žene nekada i “nanjuše” prevare muževa, ali ona nije mogla.

Moglo bi se reći da nije ni željela jer je vjerovala da njen Davor to nikada ne bih napravio. Sve je radio proračunato, isplanirano i sa svim dokazima koji bi potvrdili da je on u pravu. Ali jedne večeri, svibanjska večer, kada je obećao da će Lauru odvesti na pripreme za predstavu, nije došao. Pozivi na mobitelu su mu se gomilali, ali ni tada se nije udostojio uzvratiti. Gužvao je postelju u hotelu i smijao se šalama dame koja je naga ležala ispod njega. Došavši kući, nasmijan i spreman na moguću tiradu svoje žene, zatekao je ženu u dnevnom boravku u suzama. Našavši je u položaju fetusa na fotelji, lica umrljanog maskarom, prišao joj je i upitao što se dogodilo, da li je Laura dobro. Savršeno isplanirana igra, neće me skužiti, pomislio je.

Kad ga je ugledala kako čuči pored fotelje prelazeći prstom preko njenog obraza, izdahnula je i snažno ga zagrlila. Ne, nije mogla namirisati tuđi parfem jer prije odlaska se otuširao. Još jedna sitnica na koju je pazio. Dobro sam, odgovorio je i utisnuo joj poljubac u čelo. Ispričao joj je kako je imao težak dan, kako je morao s partnerima razrješiti kompliciran ugovor koji bi im mogao naštetiti. Razloge je navodio i navodio. Nikada kraja. Sve je to ona prihvatila jer mu je vjerovala. Nije ni mogla zamisliti da bi nečije tuđe ženske ruke mogle biti na njegovom tijelu.

“Oženio sam te jer sam te volio! Što trebam reći za razlog? Lijepa si bila, po mom ukusu… volio sam te, Paula zaboga, volio sam te. I još te volim… voljet ću te dok god sam živ, sviđalo se to tebi ili ne”. Za oktavu je povisio glas.

“Volio si me? Kada si me prestao voljeti? Sjećaš li se možda toga? Možda onda kada ti je moja prijateljica grijala jednu stranu kreveta… od svih žena, zašto baš ona?!” Upitala ga je sa suzama u očima. Nije ju slomio samo on, slomila ju je i najbolja prijateljica. Bila joj je poput sestre, vjenčana kuma, krsna kuma Lauri, obiteljska prijateljica. Bila je jednostavno sve. Dok neke osobe nemaju nikoga tko je to sve u paketu, Paula je imala Adrijanu. Obećale su si da nikada neće krasti jedna drugoj dečka. A ona joj je njoj ukrala muža.

“Ne znam… bio je domjenak, ja… ja sam čekao da ti dođeš, Adrijana je prišla i rekla kako te neće biti. Bio sam malo zatečen, zvao sam te na mobitel, nisi se javljala. Zvao sam Kristijana, ni njemu se nisi javljala… dok se to odvijalo, Adrijana je donosila pića, ispio sam piće za pićem. Rekao sam joj kako mi je zlo i da idem u hotelsku sobu malo prileći pa kada stigneš, neka dođeš gore. Pristala je, odvela me gore, dok sam pokušavao skinuti košulju i cipele, osjetio sam njene ruke na svom vratu, a potom i njene usne na mojima. Ne znam zašto sam se prepustio… lagao bih kada bih rekao da znam. Odvela me do kreveta i dalje sve znaš”. Sjedio je na fotelji kraj kreveta i ispričao joj je sve.

“Mogao si znati, mogao si se oduprijeti. Alkohol… uvijek izgovor”. Rekla je i okrenula se kako bi ostatak odjeće utrpala u kofer.

“Kamo ćeš?” Upitao ju je.

“Negdje gdje me nećeš tako lako naći, neko vrijeme”.

“Ideš kod njega?” Podigao je glavu i pitao je tražeći od nje da ga pogleda u oči.

(Kraj prvog dijela)


AUTORICA: Tajana Picek

  • Facebook
%d blogeri kao ovaj: